biser u školjci zrno mudrosti

Zašto bismo trebali čitati

Ponešto o knjigama

 

Ovog sam puta odlučila napisati nešto malo drukčije.

Nekako sam dojma da pisana riječ gubi vrijednost. Ispada nešto dosadno i previše obično pored sve tehnologije koja nas okružuje. Iako znamo da je knjiga prozor u svijet, banalizirali smo taj svijet.

Uvijek pišem jednostavnim riječima iz srca pa ću tako i sada napisati nekoliko redaka zašto bismo trebali čitati.

Prvo što mi dolazi na um su sreća i bezbrižnost koju knjige pružaju, iznova i iznova. Svaki put kada se sretnem sa radnjom, ureže mi se duboko u srce. I možda sam zbog toga jednima smiješna, a drugima pomalo luda, meni svejedno, jer vrijednosti koje pronalazim brišu sve tragove neshvaćanja.

Neka se svijet ne rasrdi, ali za mene su knjige mnogo više od boja, sjaja, čak i od zvjezdanog neba. Nisu to samo korice, riječi, likovi… To su novi svjetovi, dimenzije u kojima je sve moguće.

Ima tu tuge i bola. Ima tu teških nota… Ali ima tu i nezamislivo sretnih redaka. Dubokoumnih. Ljubavnih. Neizbrisivo divnih.

Znam i da je taj svijet ponekad duboko neshvaćen. Nailazi na ruganja, pogrde, pa čak i na izjave poput: “Samo za besposličare”.

Da, kao da su tu kako bi zabavile one kojima je dosadno. Nije tako. Nipošto ne. Čovjek bi trebao pogledati otvorenim, objektivnim pogledom da bi shvatio veličinu koju nesvjesno ismijava. Čovjek živi u neznanju, iako mu je znanje nadohvat ruke. Živi u jednoj dimenziji, iako može uploviti u bezbroj različitih i otrgnuti se od misli; barem na neko vrijeme odagnati brige.

 

zašto čitati

 

Ah, koliko sam samo osoba srela. Neke zavoljela, na neke se ljutila.

Koliko sam samo gradova i država posjetila. Stvarne i izmišljene svjetove.

Koliko različitih vremena.

Koliko ljepota.

Koliko događaja.

I sada neka mi netko kaže da sam uludo utrošila vrijeme!

Napokon, što je vrijeme? Ne možemo ga promijeniti, ubrzati, ni usporiti; ali možemo birati kako ćemo ga utrošiti. Korisno ili beskorisno… Ma kako to zvučalo, radije ću čitati nego, primjerice, igrati igrice.

Osim svega divnoga, iza svake knjige stoji jedna duša. Da, tako je.

Nisu to samo riječi, to su utkane, srčane misli tvoraca: Mladih i starih, sretnih i tužnih. Svatko je na svoj način udahnuo život u njih i podijelio ga sa drugima. Složene su kako bi putovale od ruke do ruke, od misli do misli…

Ali nažalost, strašno je knjigama umanjena vrijednost. Tu su neke nove zanimacije, novi mediji i što sve ne…

Doima se da su lako zamjenjive i nevažne.

Ali, uvijek će za knjige postojati vrijeme i ljudi jer stvorile su vrijeme u vremenu, život u životu. Neće postati hrpa prašine, naprotiv, sve više ih je i sve jače su. Možda čak mudrije, suvremenije, ponosnije.

Dok god postoje na policama knjižnica, postojat će i vjerni tragači za pisanom riječi.

Usto, knjige su dokazano lijek za stres, pa ako ništa drugo, iskušajte ih na taj način.

I evo, to je tek ponešto od mene, jer ne samo da sam novoga upoznala u knjigama, nego sam i postala jednim dijelom toga svijeta.

Nezamislivo je zanimljiv!

Comments

comments

Odrasla na selu, danas živi i djeluje u Slavonskom Brodu. U pisanju pronalazi sebe i beskompromisno iznosi svoj unutarnji svijet. Napisala je oko tri stotine pjesama i četiri romana - u Webstilusovim zbornicima objavljivala je poeziju, kao i kratku priču za zbornik "Priče iz knjižnice". Odlučila je pokazati svoj rad koji je utemeljen na životnoj zbilji s naglašenim socijalnim i humanističkim pristupom, duboko se nadajući kako će naići na dobar prijam kod čitateljstva.
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
U vodu, Paula Hawkins naslovnica
U vodu – Paula Hawkins

Impresija Malen gradić Beckford kroz koji prolazi rijeka. Rijeka u kojoj godinama umiru žene. Posljednja koja je umrla u toj...

Close