Yuval_Noah_Harari_s260x260

Yuval Noah Harari

Yuval Noah Harari portrait

Yuval Noah Harari

“Knjigu nisam pisao za sveučilišne profesore, već za mlađe ljude, to su moji idealni čitatelji”

Prof. Yuval Noah Harari autor je međunarodnog bestselera ‘Sapiens – Kratka povijest čovječanstva‘. Rođen u izraelskoj Haifi 1976. god., Harari je doktorirao na Sveučilištu Oxford, a sad predaje na Odsjeku za povijest na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu.

Specijalizirao se za teme svjetske povijesti, srednjovjekovne povijesti i vojne povijesti. Njegova trenutna istraživanja usredotočena su na velika povijesna pitanja: Koji je odnos između povijesti i biologije? Koja je bitna razlika između Homo sapiensa i drugih životinja? Ima li pravde u povijesti? Ima li povijest smjer? Jesu li ljudi postajali sretniji kako je odmicala povijest?

Prof. Harari također predaje i na masovnom on-line tečaju ‘Kratka povijest čovječanstva’ na kojem je dosad sudjelovalo više od 80 000 studenata iz cijelog svijeta.

Prof. Harari za svoj znanstveni rad višestruko je nagrađivan diljem svijeta, a njegova popularno-znanstvena ‘Kratka povijest čovječanstva’ osim što je godinama na listi najprodavanijih u Izraelu, doživjela je prijevod na tridesetak jezika širom svijeta.

Prof. Harari u Zagrebu i Hrvatskoj boravi nekoliko dana, a prije današnjeg predavanja u Zagrebu, imali smo prilike s njim porazgovarati ne samo o knjizi, već i o nekim od mnogobrojnih aspekata kojih se knjiga zanimljivo dotiče.

Denis Vukosav: Prof. Harari, hvala vam na prilici da porazgovaramo danas te čestitke na velikom uspjehu vaše knjige ‘Sapiens – Kratka povijest čovječanstva’. Da li ste prvi put u Hrvatskoj i kakve su impresije nakon vremena provedenog ovdje?

Yuval Noah Harari: Da, prvi put sam u Hrvatskoj. Jučer smo posjetili Plitvička jezera i bilo je prekrasno. Rekli su mi da inače nije tako prazno, da je to zato što je ponedjeljak i još uvijek izvan sezone. Veselim se što ću imati prilike predstaviti se hrvatskoj publici, iako sam nedavno bio blizu, kad sam predavanje održao u Sloveniji.

Kad ste dolazili u Hrvatsku jeste li imali nekih posebnih očekivanja, što očekujete od sutrašnjeg predavanja i hrvatske publike?

S obzirom da je tema knjige svjetska povijest što je univerzalna tema, a ne primjerice povijest Hrvatske ili povijest kršćanstva, mislim da publika diljem svijeta može naći interes u mojim predavanjima. Glavno pitanje koje knjiga postavlja je zašto primjerice čovjek dominira na Zemlji, a to je tema koja će podjednako zanimati čitatelje u Kini i SAD-u ili što dovodi do toga da se osjećamo sretni, a to budi interes gdje god održavam predavanje ili predstavljam knjigu.

Koje su bile asocijacije na Hrvatsku prije nego što ste stigli?

Naravno, sjećamo se rata prije 20 godina, a jučer na kućama pokraj kojih smo prolazili smo vidjeli posljedice tog rata kad smo putovali prema Plitvicama. Samim tim mogu povući paralelu s time što se i dalje događa u mojoj domovini na Bliskom Istoku. Ipak, ovdje su se stvari smirile stoga se možemo nadati da će se slično dogoditi i na Bliskom Istoku iako se sad ne čini tako. No, kad se sjetimo da obilježavamo stogodišnjicu početka Prvog svjetskog rata, te da je primjerice u bitci na Soči poginulo na stotine tisuća ljudi, a danas na tim prostorima ljudi slobodno putuju i druže se, teško je predvidjeti što će se dogoditi u budućnosti, za stotinjak ili više godina.

Sapiens kratka povijest čovječanstva naslovnica

Sapiens – Kratka povijest čovječanstva

Zašto ‘Kratka povijest čovječanstva’, koja je bila motivacija za pisanje?

Za mene je bilo najvažnije povezati prošlost sa sadašnjošću i pisati o povijesti koja nije samo katalog bitki i kraljeva što je većini ljudi dosadno čitati, već pokazati kako su događaji u prošlosti oblikovali današnji svijet. Primjerice, današnji svijet bazira se na vrlo preciznom mjerenju vremena, svuda oko nas su satovi, sve promatramo kroz prizmu sati i minuta. Ljudi misle da je to normalno, no prije dvije stotina godina toga nije bilo, ljudi nisu imali satove, već su se ravnali prema godišnjim dobima da bi sve to promijenila industrijska revolucija kad je uvedena proizvodna traka i sve se počelo raditi po nekom redu i u zadanom vremenu. Nakon toga svi ostali aspekti društva potpuno su se promijenili, sve se počelo vrtjeti oko rasporeda i utroška vremena. Zato mislim da ljudi moraju shvatiti povijest industrijske revolucije, ne zato da nauče povijest 19. Stoljeća, već da shvate kakve je to posljedice imalo na današnji svijet.

Da li ste očekivali ovakav uspjeh knjige – tri godine u Izraelu među najboljih 10 i prijevod na više od 30 jezika?

To je bilo veliko iznenađenje, knjigu sam napisao u Izraelu i nisam očekivao da će i tamo doživjeti veliki uspjeh, a kamoli u svijetu. Mislim kako je knjiga uspjela zato jer je ispunila određene potrebe, dala odgovore na neka univerzalna i globalna pitanja jer danas više ne možete razumjeti događaje ako ih ne gledate u kontekstu globalnih događanja. Možete izgubiti posao zbog krize u Kini, vaša zemlja može imati posljedice zbog rezultata izbora u SAD-u, a izumi u Silicijskoj dolini mijenjaju potrebe za određenim poslovima u vašoj okolini. Zato nije dovoljno znati nacionalnu povijest, morate znati povijest svijeta. Knjiga nosi široku sliku cijelog svijeta i prenosi ju lako razumljivim jezikom. Knjigu nisam pisao za sveučilišne profesore, već za mlađe ljude, to su moji idealni čitatelji.

Poznata je predrasuda kako su svi Židovi vjernici. Jeste li vi odrasli u religioznoj obitelji?

Ne, odrastao sam u sekularnoj obitelji, a moji preci bili su Židovi socijalisti koji su pristigli u Izrael kad su imali 20-ak ili 30-ak godina. Nisu bili vjernici, nisu držali do košera.

Da li ste doživjeli neku osobito lošu reakciju od vjerskih vođa ili vjernika nakon što ste napisali ‘Kratku povijest čovječanstva’?

Zapravo ne. Naravno, oni se ne slažu sa svim što se u knjizi može pročitati, no ne može se niti jedna knjiga svidjeti svima. Danas imate radikalne ateiste poput Richarda Dawkinsa koji religiju krive za sve loše na svijetu, a ja iako nisam vjernik ne mogu reći kako se s tim slažem. Smatram da religija nije loša, štoviše mislim da je obavila važan posao u ljudskoj povijesti stvaranjem podloge za povjerenje i suradnju među ljudima. To se osobito odnosi na situacije kad imate puno ljudi i morate izgraditi društvo. Vjerovanje u neke zajedničke priče i mitove povećava povezanost među ljudima, vjerovanje u iste stvari, potiče poštivanje istih pravila.

Koja je budućnost religije?

Mislim da će religija evoluirati u neke druge oblike vjerovanja. Religija nije nikad statična, iako se tako čini ponekad, ona se prilagođava tijekom ljudske povijesti i danas je puno drugačija od onog što je bila kad je nastala. Budućnost pripada tehnološkim religijama, religijama koje su bazirane na tehnologiji i obećavaju raj i blagostanje na zemlji, a ne poslije naše smrti. Prva tehnološka religija bio je socijalizam koji je među ostalim svima obećao električnu energiju. Nije uspjelo, no u to vrijeme bila je to posve uspješna religija. Danas u Silicijskoj dolini imate gotovo religijske vizije u kojima znanstvenici obećavaju stvoriti raj pomoću tehnologije, bez Boga.

Da li su religija i znanost na suprotstavljenim stranama?

Ne nužno. Naravno ima konflikata između pojedinih religija i pojedinih znanstvenih informacija, poput teorije evolucije gdje je kršćanski svjetonazor u konfliktu vezano uz pojmove slobodne volje i (ne)postojanja duše. No generalno, mislim da to ne znači da su religija i znanost u konfliktu, upravo suprotno jer jedno ne može postojati bez drugog. Znanost ne može stvoriti sistem vrijednosti, ona govori kako svijet funkcionira, ne što bi moglo biti bolje ili drugačije. Stoga zajedno sa pojedinim aspektima religijskih učenja, prvenstveno vezano uz sustave vrijednosti, znanost može i treba koegzistirati.

Živite u homoseksualnoj bračnoj zajednici, smatrate li se aktivistom za prava LGBT osoba?

Nisam aktivist u političkom smislu, ne odlazim na okupljanja ili prosvjede, ali sam otvoren prema svojoj seksualnosti. Smatram kako je važno biti otvoren da bi ljudi znali da seksualna orijentacija nije nešto što je prepreka za vaš poslovni ili privatni uspjeh. Također u svom radu kao znanstvenik neprestano naglašavam kako su istospolne zajednice, kao i sve ostalo što čovjek radi, nešto normalno i prirodno, boreći se protiv predrasuda koje dolaze na račun LGBT osoba. Sve što postoji na svijetu u skladu je sa prirodnim zakonima, uključujući i homoseksualnost. To što pojedini politički sustavi svojim zakonima proganjaju ljude koji su različiti ne treba izjednačavati sa zakonima prirode. Njih ne možete prekršiti.

U knjizi kažete kako je agrarna revolucija „najveća prijevara u povijesti“.

Da, to je zapravo citat Jared Diamonda. Radi se o tome da, iako je agrarna revolucija povećala čovjekovu produktivnost, na razini pojedinca, osobito siromašnog seljaka, ona nije nešto dobro jer im je donijela puno teži rad, puno više iskorištavanja, nejednakosti i bolesti. Stoga ako pogledate agrarnu revoluciju sa pozicije vladara ili srednje klase to je bila odlična stvar, no iz perspektive onih koji su je iznijeli nije nešto sjajno.

Koje je vaše viđenje teorije o miješanju vrsta, odnosno sparivanju Homo Sapiensa s ostalim čovjekolikim vrstama poput Neandertalaca?

Nisam biolog, tako da vjerujem ono što biolozi kažu. Nedavno je završeno mapiranje genoma Neandertalaca i činjenica je kako moderni Europljani imaju oko 4% genoma Neandertalaca. Stoga je neosporno da je bilo seksualnih veza i miješanja vrsta, a još je više kontroverzno da su ljudi imali odnose sa drugim vrstama, pa čak da su se iz takvih veza rađala i djeca. To nas tjera da ponovno evaluiramo naše mjesto u svijetu shvaćajući da nema tolike razlike između ljudi i ostalih životinja, ali je to također vrlo zanimljivo i iz religijskog aspekta jer Katolička crkva kaže kako jedino Homo Sapiens ima dušu. S obzirom na miješanje vrsta vrlo je zanimljivo pitanje što sa svima onima koji su potomci Neandertalaca. Imaju li dušu ili ne?

Može li se reći da je bilo pravde u povijesti?

Nažalost, obično ne ako se sjetimo ljudi koji su počinili strašne zločine i nikad za njih nisu bili kažnjeni. Po pitanju socijalne pravde nakon agrarne revolucije čovječanstvo ne poznaje niti jedno društvo jednakosti, ljude se dijele u različite slojeve, kaste, klase ili etničke grupe dajući određene povlastice jednima, na račun drugih. Eksperiment s kreiranjem društva s jednakim pravima za sve – komunizam i socijalizam – je gotovo u potpunosti propao, a današnji svijet je izrazito nepravedan i postaje sve neravnopravniji za stanovnike Zemlje. Iako je 20. stoljeće to pokušalo ispraviti, na početku 21. stoljeća vidimo da raskorak između društvenih grupa postaje sve veći. S razvojem znanosti, primjerice biotehnologije, postoji velika opasnost da će to doseći još gore razmjere zbog njezine dostupnosti samo odabranima, onima koji su bogati, stvarajući time kategoriju super ljudi naspram svih onih običnih, malih ljudi.

Yuval Noah Harari u Zagrebu interview CitajMe.com

Yuval Noah Harari u Zagrebu

Budućnost čovječanstva u smislu nadogradnje i usavršavanja čovjeka, kako je opisana u vašoj knjizi, je nešto dobro, loše ili neizbježno?

NI jedna tehnologija nije loša ili dobra, ovisi što radimo s njom. Možete koristiti isto oruđe na ispravan ili manje ispravan način, primjerice nožem ubiti ili operirati čovjeka i spasiti mu život. Ili mobilni telefon koji nam omogućuje da ako netko ima srčani napad odmah nazovemo bolnička kola i spasimo mu život, ali u isto vrijeme zbog tog mobilnog telefona nestaje socijalna interakcija među ljudima jer kad se nađemo uživo većina ljudi stalno provjerava što se događa na mailu ili Internetu, a ne obraća pažnju na živog sugovornika pokraj sebe. Postajemo robovi tehnologije, izgubili smo sposobnost da budemo prisutni u trenutku, da obraćamo pažnju. Tako da je tehnologija i dobra i loša, ovisi kako ćemo ju upotrijebiti. Tehnologija neće pomoći samo ljudima s fizičkim problemima, već i onima s psihičkim, omogućujući im normalan život. No, moramo paziti da ne upadnemo u zamku podjele ljudi na one koji si mogu priuštiti tehnologiju i one druge. Također, svakako treba izbjegavati generalizaciju na način da smatramo da je tehnologija nešto što treba izbjegavati ili kako će upotrebom tehnologije svi problemi nestati. To ovisi o nama.

Živimo li u vremenima kad nestaju nacionalne države?

Da, taj proces je već odmakao, nacionalne države, istina, još uvijek postoje, ali su daleko slabije nego što su to bile prije 100 ili više godina. Velika većina zemalja više nije neovisna, one su važne, no ne mogu primjerice više same krenuti u osvajačke ratove ili utjecati na svjetsku ekonomsku politiku, pa čak ni ekonomiju vlastite zemlje. Vidimo što se događa s Grčkom. Možemo smanjiti poreze za 5% ili ukinuti neke poreze, ali velike ekonomske poteze više nije moguće napraviti na razini nacionalne države ako nisu u skladu sa globalnom politikom. Osim ako niste Sjeverna Koreja. Današnje vlade više nisu na čelu države, one se samo brinu da stvari idu svojim tijekom – školstvo, zdravstvo, socijalna davanja – no zapravo ne vode zemlju. Nema planiranja 20 ili 30 godina unaprijed, naprosto ne može se više to raditi jer se odlučivanje preselilo negdje drugdje, izvan nacionalnih država. Svijet koji je nekad bio podijeljen vertikalno, u države, danas je podijeljen horizontalno, njime upravljaju globalne korporacije, internacionalna kasta ljudi. Svijetom više ne upravlja SAD ili Kina, već grupa ljudi iz različitih zemalja. U tom smislu današnji svijet podsjeća na srednji vijek.

U vašoj se knjizi pojavljuju teze koje su drugačije i nove. Jeste li odmalena bili znatiželjni i tražili drugačije odgovore?

Da, mislim da sam uvijek htio ići dublje i razumjeti što se zapravo događa, nisam se zadovoljavao jednostavnim, generalnim odgovorima. Prve godine kad sam počeo raditi na Sveučilištu i nisam imao stalnu poziciju morao sam se uklopiti u hijerarhiju, u ono što se naziva „rat race“ (op. prev. utrka štakora), morao sam ići po pravilima, što mi nije bilo lako. No, kad sam došao do stalne pozicije mogao sam ponovno biti ono što jesam.

Jeste li vi što naučili od polaznika vašeg iznimno popularnog on-line predavanja ‘Kratka povijest čovječanstva’?

Da, naravno. Zapravo knjiga je i nastala kao proizvod tih predavanja koje sam održavao na Sveučilištu. Uvijek sam imao takav odnos sa studentima da sam temeljem njihove reakcije mogao vidjeti koje stvari treba manje ili više pojasniti, što je manje ili više razumljivo. Bilo je teorija i tema koje su izazvale spavanje u predavaonici, ali i onih koje su izazvale mnoštvo pitanja. Na taj sam način koncipirao i knjigu, dajući naglasak onim stvarima koje očito zanimaju ljude, koje pobuđuju njihovu pažnju. Kad pišete, neke stvari se čine razumne i razumljive, no kad ih predajete uživo onda vidite koliko one imaju smisla ili koliko su dosadne.

Sapiens: A Brief History of Humankind by Yuval Noah Harari cover

Sapiens: A Brief History of Humankind, Yuval Noah Harari

Pronašao sam negdje rečenicu da osim što ste povjesničar, ste i zabavljač, poduzetnik, prorok i provokator. Što mislite o tome i vrijeđa li vas to?

Nisam to pročitao, ali se trudim ne biti zabavljač ili prorok. Lijepo je kad prezentirate teorije o povijesti i društvu na način koji se ljudima sviđa jer na kraju posao znanosti nije samo da obavlja istraživanja, već da prenese te teorije publici. Ja svoj posao vidim kao most u tom smislu. Ne mogu svi znanstvenici pisati popularno-znanstvene knjige jer onda nitko ne bi radio iscrpna istraživanja. Moj posao je uzeti sva ta istraživanja i pretočiti ih u štivo koje će ljudi htjeti čitati, koje neće biti suhoparno i dosadno, što su ponekad odlike istraživačkih radova. I zato donekle moram biti zabavan. Što se tiče proricanja budućnosti mislim da je nemoguće znati kako će svijet izgledati za 20 ili 30 godina, naša sposobnost proricanja budućnosti se smanjila što je paradoksalno. U srednjem vijeku si znao da će za 30 godina biti vrlo malo promjena, mogao se dogoditi potres ili invazija, mogao se pojaviti novi kralj ili papa, ali svijet se nije puno mijenjao. Danas nitko ne zna kako će izgledati svijet već u bliskoj budućnosti, što će, na primjer, biti sa mnogobrojnim zanimanjima koje će moći obavljati strojevi. Što više informacija imamo, to je sve teže proricati budućnost. Ili kako će izgledati struktura obitelji uskoro. To nitko ne zna. Stoga ne vidim sebe kao nekog tko proriče, nego nekog tko pokazuje koje su različite mogućnosti koje se mogu dogoditi, nekog tko proširuje horizonte temeljem ljudskog iskustva i povijesti.

Razmišljate li možda o pisanju fikcije s obzirom na veliku količinu znanja koje posjedujete, ali i nerijetke slučajeve povjesničara koji se okušavaju u drugačijim žanrovima?

Zapravo već postoji plan pretvoriti ovu knjigu u znanstvenu seriju, ali i fikcijski film koji bi se djelomično oslanjao na ono što je u knjizi napisano. Ljudi u SAD-u rade na tome. Nisam nikad pisao fikciju, ne znam kako to uopće izgleda. Pišem znanstvene knjige i mislim da imam toliko toga za pisati na tom polju da će fikcija pričekati. Osim toga mislim da je povijest puno neobičnija od fikcije, niste ograničeni na kulturu zemlje u kojoj djelujete, dok se fikcijski žanrovi u pravilu kreću u nekim zadanim okvirima. U publicistici dolazite do nekih ludih ideja o kojima nitko nije razmišljao, bilo da se radi o povijesti, biologiji ili fizici.

Što čitate ovih dana, imate li nekih preporuka za naše čitatelje?

Upravo čitam zanimljivu povijesnu knjigu ‘Congo: The Epic History of a People’ Davida Van Reybroucka, nedavno sam pročitao ‘The White War: Life and Death on the Italian Front 1915-1919’ Marka Thompsona koja govori o zbivanjima tijekom i nakon Prvog svjetskog rata na ovim područjima. Što se fikcije tiče nedavno sam pročitao sva dobra SF-a – ‘Circle’ Dave Eggersa o kompaniji sličnoj Googleu koja počinje s radikalnim promjenama svijeta i ‘Super Sad True Love Story’ Gary Shteyngarta.

Kakvi su planovi za nastavak karijere, pišete li što novo, očekujete li izlazak neke nove knjige uskoro?

Da, upravo sam izdao knjigu o ljudskim planovima u 21. stoljeću, no ne radi se o proricanju budućnosti, već više povlačenju paralela gdje je ljudski rod danas, a koje su opcije, prilike i opasnosti koje stoje pred nama. Knjiga je izdana na hebrejskom, a radim na engleskom izdanju.

Photo: Yuval Noah Harari, Denis Vukosav

Comments

comments

Sve je počelo s nekoliko tekstova o pročitanim knjigama, sad već davne 2013. g.
Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close
Orgy
Threesome
Creampie
Orgy
Blowjob
Blowjob
Orgy
Threesome
Orgy
Orgy
Threesome