novi autori čitaj me

Volio je

U ljubavi je spas

 

”Volio bih da me bar malo voliš. Ja te volim mnogo više nego što ti možeš da shvatiš jer si zauzeta nekim drugim stvarima, sve je bitnije od toga. A da ti to govorim neću. Ta ljubav što se govori ispari čim riječ izađe iz usta. Ode.”- mislio je dok ju je gledao.

Govorio  joj je još neke riječi koje nije mogla da shvati dok je žudila za izjavama ljubavi sa filmskog platna. Htjela je da je voli onako kako se vole oni. Htjela je da joj pjeva pjesme pijan i pokisao od ljetnjega pljuska. Htjela je da je uhvati za ruku bijesan kad se okrene da ode od njega i privuče je u strastven zagrljaj. Ali ne, on ju je puštao da ode. Svaki put je ostajao skamenjen i gledao je kako se udaljava.

Da li je to radio jer je znao da mu se njeno srce vraća? Je li znao da njena duša od njega ne može da ode? Možda jeste. Ona je tražila strastvene zagrljaje, poljupce što ostavljaju bez daha, od kojih mora da se otme da bi prestali. On ju je ljubio nježno. Nije dobijala ono što mu je govorila da joj treba.

”Ljubio sam ja strasno, ali nikada nisam ljubio tako jako i tako duboko srcem kao što tebe ljubim, dok tebi izgleda da je površno.”

Nije razumjela. Ljutila se, jogunasto. Bila je nivna misleći da je vatren poljubac pokazatelj želje. Nije znala da mu se stomak okrene i sveže u čvor, stvarajući bol, dok je jedva dotiče usnama, dok joj tek ovlaš dodirne kosu, pa pramen uvije oko prsta. Nije znala koliko ga želja reže, koliko mu snage treba da se savlada da se ne pokida. On također nije znao zašto baš tako, baš s njom.

Volio je

Nije ni mogla da zna. Praštao joj je. Praštao joj je kad je odlazila, pa se vraćala ponosna jer je mogla da ima koga poželi. Mogla je da zavede i osvoji. Mogla je da se poigrava vragolasto sa svimm tim muškarcima koji joj nisu bili ništa, samo broj. Vraćala se njemu po zadovoljstvo koje nije ranije dobila. Praštao joj je što nije vjerovala u ljubav. Praštao joj je mlade neiskusne godine koje nisu znale kako se voli duboko. Praštao joj je nezrelost koja je mislila da je ljubav požuda. Sve joj je praštala njegova ljubav. Grijala joj je kožu pošto se djetinjastom hirovitošću hladila pod ljetnjim pljuskom u tuđem zagrljaju, sastavljao joj srce iz dijelova kad bi se rasprsnulo pod munjevitim udarom razočarenja.

Nije znala šta je ljubav, ni koliko voli dok nije otišla zauvijek. U hladnoj noći zagrljena rukama koje su je željele, a čije je srce nije voljelo, shvatila je da voli onaj što je volio tiho i duboko. Onaj čija je ljubav liječila i praštala. On je volio srcem i dušom, branio i grijao rukama budalasto joj srce. On je čekao strpljivo da bude spašen. Svoje spasenje je vidio u njenim očima, u samo jednom pogledu, jednom makar nemarnom dodiru.

Čekanje je bilo njegov usud, jer su njega čekale mnoge. Propast mu je bila što ona nije umjela da bude čekana ni da čeka – željela je da bude tražena.

Comments

comments

Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Kameno srce, Renate Dorrestein naslovnica
Kameno srce – Renate Dorrestein

Impresija Već sam nekoliko puta pokušao napisati ovu impresiju. No svaki puta nakon nekoliko redaka moj pokušaj završi sa Delete...

Close