Vanja Spirin sviranje gitara

Vanja Spirin

“Dugo hodam, skoro svaki dan po deset i više kilometara i sviram. Inspiracija je dobrim dijelom svijet oko mene, a humorni elementi su često rezultati birtijskog baljezganja.”

vanja_spirin_s260x386Vanja Spirin, po vlastitim riječima, je književnik, glazbenik i hedonist. Kao autor okušao se u različitim književnim formama – pisao je kraća i duža prozna djela, pjesme, scenarije i kolumne, a njegova je knjiga ‘Najljepši hrvatski mitovi i legende’ školska lektira.

Tijekom godina u kojima je radio kao autor scenarija za televizijske emisije, u paraleli pisao članke i kolumne na portalima, napisao je ep i satiru na temu mitologije ‘Hangrap i Drobhila’, duhovite pustolovine u doba srednjega vijeka dvojice časnih vitezova ‘Junačke zgode Junker’sa i Vailianta’, te izdao roman ‘Treći nos’ koji se s pravom smatra klasikom domaće znanstvene fantastike. Prošle je godine u izdanju Zagrebačke naklade objavljena njegova zbirka priča – ‘Smrtonosna mizija i druge priče’ – u kojima, kako sam kaže, miješa različite stilove, od krimića i hard SF-a, do autoru omiljene starinske književne fantastike u maniri Stevensona ili Bulgakova. Uz neizostavne motive nasilja, seksa i svemira.

Glavni je urednik portala Arté turjen posvećenog veselju, opuštenosti i zezanciji, radi u školi kreativnog pisanja ‘Čarobno pero’, a kad ne uživa u pivi i roštilju, opušta se uz žestoku glazbu.

S Vanjom smo razgovarali s obzirom na skorašnje gostovanje u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića 24.01. na kojem će čitatelji imati priliku razgovarati s njim, kao i s drugim hrvatskim fantastičarima.

Rea Budić: Smatrate li se žanrovskim piscem?

Vanja Spirin: Pa ja jesam žanrovski pisac, ali ne baš točno jednog žanra, jer se trudim “šarati” po podžanrovima fantastike ili, kako se u zadnje vrijeme govori, spekulativne fikcije, koja objedinjuje SF, fantasy, horor i literarnu fantastiku. Moj roman “Treći nos” je literarna fantastika, a to je kod nas žanr koji je potpuno nezastupljen. To je koketiranje s mainstreamom, a takav stil se sviđa i mainstreamaškim čitateljima. Žanrovska publika mi je jednim dijelom zamjerila da “di ćeš ti u mejnstrimaše”. Nazad.

Smrtonosna mizija i druge priče Vanja Spirin naslovnica

Smrtonosna mizija i druge priče

Dio ste jedne nove SF scene u Hrvatskoj, da li barem u ovom žanru pratimo svjetske trendove?

Apsolutno. Ima odličnih novih pisaca, a već afirmirani doživljavaju renesansu. Svjetske trendove pratimo i više nego što bi se to meni sviđalo, tako da bih ja više volio da se manje piše o vampirima i vukodlacima. Meni ti vampiri i vukodlaci vire iz paštete, kao da nema drugih tema osim ljubića, garniranih mistikom i krvlju, ali, da ne griješim dušu, ima tu i dobrih knjiga i priča. Čak i poneki film.

Pišete priče, pjesme, članke, kolumne i scenarije – može li se u Hrvatskoj živjeti od pisanja?

E, to je već teško pitanje. Neki mogu, no uglavnom se ne da, ali tako je zapravo na cijelom svijetu. Od pisanja se može živjeti ukoliko ste novinar, copywriter, scenarist ili Nives Celzijus. Ili vam je upala sjekira u med, pa ste objavili nešto na engleskom i prodali to na anglofonom tržištu. To mi je idući cilj, probijanje na globalno tržište. Moji “Junkers i Vailiant” postoje kao e-book i knjiga se može kupiti na Amazon Kindleu i svim ostalim servisima, a “Blago Bogova” će mu se uskoro pridružiti.

Vaša posljednja knjiga ‘Smrtonosna mizija i druge priče’ prepuna je kozmoloških pustolovina jednog Zagrepčana. Hrvati su prikazani kroz tipične stereotipe, je li to ironičan humor ili prikrivena kritika?

Pa sad, ako ispada da smo prikazani kroz stereotipe, to s moje strane nije namjerno. Naime, od glavnog junaka, do većine domaćih likova u knjizi, radi se zapravo o stvarnim osobama. Neki od likova ne samo da su stvarne osobe, nego su i s pravim imenima. Ako upadaju u stereotipe, ja nisam ni znao da postoje neki stereotipi vezani uz Hrvate, onda nekako ispada da su stereotipi dosta točni. Naravno, malo društvene kritike svakako treba biti. To je obavezan začin, da tekst ne bude sterilan i da se vidi da imam neki stav.

Koje je značenje naslova ‘Smrtonosna mizija’?

To je vezano uz moju ljubav prema pulpu. Sam naziv “mizija” je mješavina misije i vizije, a to ima veze sa samom radnjom, jer glavnog junaka vizije odvode u opasne misije. A i upadljivo je, pa me ljudi pitaju, a ja im odgovaram: “Pročitaj knjigu, sve će ti biti jasno.”

vanja_spirin_s398x398Vaše knjige obiluju parabolama, katakrezama i brojnim usporedbama, najčešće u spoju s humorom. S obzirom da nije toliko često, kako ste se odlučili takvo nešto spojiti sa SF žanrom?

Zato što volim i jedno i drugo. Ljubitelj SF-a sam od malih nogu, isto tako i humora i klasične književnosti. Pisati humor je možda najteže od svega, da stvarno bude smiješan. Također, pisci humorne fantastike (Pratchett, Adams, Lundval, Dahl, Bulgakov) su moji književni uzori. A onaj Kishon je tako dobar da je to čudo jedno. S Pratchettom sam pio rakiju u Glasgowu. Veseo je i duhovit tip, kako bi čovjek i očekivao od barda smiješnog fantasyja.

S obzirom na svestranost očito vam ne nedostaje inspiracija za pisanje?

Pa kada pišem roman ili zbirku, koristim se nekim trikovima poznatim još od antike. Dugo hodam, skoro svaki dan po deset i više kilometara i sviram. Sviranje žestoke muzike mi puni baterije, a duge šetnje po prirodi mi aktiviraju maštu i opuštaju me. A inspiracija je dobrim dijelom svijet oko mene. Humorni elementi su često rezultati birtijskog baljezganja mojih frendova i mene.

Da li vam se na vaš poziv javio koji celebrity za usluge ghostwritinga, rade li se takve stvari na našoj sceni?

Ne naročito često, ali se rade. Baš sad radim na jednom takvom projektu, ali o tome i onako ne smijem govoriti. Ja sam ghostwriter, ne postojim. I to je zanimljiv izazov, jer pišete knjigu stilom koji nije vaš, nego dogovoren i naručen. Za to je potrebno dosta iskustva.

Najljepši hrvatski mitovi i legende Vanja Spirin naslovnica

Najljepši hrvatski mitovi i legende

Radite u školi kreativnog pisanja ‘Čarobno pero’. Koliko su takve inicijative uspješne u Hrvatskoj?

Pa ne baš naročito, recesija je, ljudi nemaju novca, pa im je sve preskupo. To ne znači da nemaju želju tako nešto učiti. Iskusni pisci, koji su do znanja, vještine i iskustva dolazili metodama pokušaja i pogrešaka, mogu budućim piscima skratiti taj proces sazrijevanja za dobrih pet do deset godina.

Od hrvatskih kolega čiji rad najviše cijenite?

Od kolega fantastičara: Milena Benini, autorski dvojac Lutz/Sunadać i Aleksandar Žiljak. Dobri su mi i Ante Tomić i Zoran Pongrašić.

Preporuka nečeg što ste nedavno pročitali i oborilo vas je s nogu?

Nije novo, nego staro i savršeno, a uvijek me obori s nogu. To je pisac kojem se teško čovjek može približiti kvalitetom. Bulgakov, “Majstor i Margarita”. Nema ga nitko. Pomalo mi ide na živce kako dobro obavlja sve štoseve, od naracije i karakterizacije likova, preko društvene kritike, do humora, mistike i horora. Gad.

Photo: Vanja Spirin

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close