U crvenilu

U crvenilu

Patnja kao junak romana

 

S poljskoga preveo Adrian Cvitanović

(Disput, 2008.)

 

Magdalena Tulli suvremena je poljska književnica koja je svoj stvaralački rad započela izrazito kasno, no to ju nije spriječilo da njezin rukopis bude omiljen kod kritike i publike preveden na brojne svjetske jezike. Ono što ovu književnicu svakako izdavaja iz mase je njezina povučenost i posvećenost radu te pisanju umjesto mjedijskom eskponiranju. Na internetu se gotovo pa i ne može naći njezin intervju.

Roman U crvenilu napisan je 1998. godine te je nominiran za prestižnu poljsku nagradu NIKE. U njegovom fokusu su tri priče koje su nositelji radnje i njhovi glavni protagonosti čije veze su uzročno-posljedične.

Autorica svaku priču započinje pripovijedati od kraja prethodne kao kakav realističan nastavak iste. Opisi eksterijera i interijera nositelji su vizualnog identiteta romana, a radnja je smještena u Šciege. Realističnim opisima prožima se karakter romana, karakter likova i radnja.

U crvenilu

          U crvenilu, Magdalena Tulli

Sama autorica tvrdi kako je patnja danas, u svakodnevnom životu sveprisutna, ali okom nevidiljiva zato je njen fokus usmjeren na emotivno izražavanje boli. Kroz roman patnja raste, estetski i narativno uvlačeći čitatelja u košmar uma od kojeg traži aktivno sudjelovanje u priči.

Prva priča smještena je u ratno razdoblje, odnosno usmjerena na vojnike, njihove navike, zadaće i ono što ih okružuje te njihova razmišljanja. Sudionici priče okruženi su jezivim, uznemirujućim prizorima: „Brizgala je para i letjele su iskre, majke su plakale, zaručnice mahale maramicama i uspinjale se na prste.“

 U prvom planu je rat koji prouzrokuje društveni, politički i osobni kaos, a u drugom opisi vojnika koji traže izlaz u opijanjima, alkoholozimu, noćnim provodima i zabavama sa ženama sumnjiva morala. Ovu priču možemo sagledati kroz perspektivu da savršeno demistificira život modernog ratnika, a s druge strane propitkuje narušene živote i psihu pojedinaca okružene krvlju i smrću.

Druga priča otkriva prolaznost i ispraznost života ako se pojedinac vodi za materijalnim dobrom i zgrtanjem bogatstva. Kupovna moć ne znači i duhovno ispunjenje, iako lik Feleka jedino zadovoljstvo pronalazi u velikim količinama novca (makar lažnog). Trčanjem za novcem stvara se prividna slika zadovoljstva dok pojedinac iznutra umire, a u međuvremenu ga izjedaju tumori oholosti, pohlepe i beskrupuloznosti polako narativno metastazirajući.

Čitajući roman i polagano ulazeći u njegovu srž čitatelj može zamijetiti pojavljivanje likova u svim pričama, njihovi životi se naprosto isprepliću kao i u svakom provincijskom mjestu.

Madame, Natalie Zugoff glavna je protagonistica treće, ujedno i posljednje priče, ali i fatalna žena romana. Njezina fatalnost opisuje se kroz ulogu voditeljice bordela te organizatorice zabava za vojnike, a ujedno i promišljene žene koja u ovom ratnom razdoblju želi dobiti komad svog kolača. Emigrirajući, radeći u kazalištu, postajući divom deskripcija njezinog života postaje ludilo pomoću kojeg pokušava ublažiti vlastitu bol.

Koncept patnje narativno je osjetan kroz svaku od ispričanih priča. Tulli roman postavlja kao svojevrsni katalizator loših, pomalo i zlih ljudskih sudbina koje skončavaju tragično, ali i logično; smrt ne pošteđuje nikoga.

Priče nemaju niti jednu laku, vedru i/li optimističnu notu. Povlačeći paralelu s ovim romanom, isti motivi mogu se pronaći u hrvatskom filmu Šuti redatelja Lukasa Nole koji je također prožet boli, patnjom, a ukrašen lijepim slikama. Uzdrmao je brojna kina i gledatelje (koji su često napuštali kino dvorane zbog eksplicitnih scena nasilja). U filmu glavnu ulogu ima nasilje i pomračen um, dok u romanu patnja je opisana crvenom bojom koja se pojavi u deskripciji trenutka važnog za radnju, a presudnog za protagonista.

Iz romana Magdalene Tulli, kao i prethodno navedenog filma, čitatelj ostaje vidno potresen shvaćajući kako je smrt sastavni dio života koliko god ga se trudili ignorirati, a s druge strane svaki pojedinac odlučuje o vlastitom životu iako je on prečesto kreiran slijedom neplaniranih događaja.

Patnja je glavni junak romana jer niti jedan lik ni njegov karakter nemaju težinu koja toliko dominira kao bol i crvena boja. Ta dva motiva romana svedena su pod zajednički nazivnik.

Fokus autorice M. Tulli je ukazvanje i na ulogu autora, pripovjedača da sudjeluje u stvaranju pripovijesti te pretakanju svakodnevnih sudbina u one narativne. Na kraju, njegov je izbor kojim se temama i na koji način želi baviti, želi li čitateljima pružiti ugodu optimističnih i sretnih sudbina ili zagrebati ispod površnine te se dotaknuti oku nevidljivim duševnim stanjima prouzročenim trenutkom u kojem se nalazi.

disput_logo_s110x50  Hrvatsko izdanje: M. Tulli, U crvenilu

image_pdfimage_print

Comments

comments

Kulturolog. Štovateljica mačaka, frankofil i ovisnik o kavi. Bezvremenski optimist. Osim na CitajMe, tekstove koje pišem naći ćete i na mom blogu Razlivena tinta
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Ona prije mene, JP Delaney naslovnica
Ona prije mene – JP Delaney

Impresija Jane se zbog trenutnog kaosa u životu nastoji preseliti u novi dom i ponovno početi „živjeti“. Stanovi u Londonu...

Close