bezvremenski optimist

Što sam naučila iz ženskih časopisa

Što se može naučiti iz ženskih časopisa

 

Ne volim lifestyle portale koji na dnevnoj bazi izbace dvoznamenkasti broj prepiski sa stranih portala tko je koju haljinu obukao, kako Kim mršavi ili tko što jede (da ne bih zamijenila slovo *d s nekim drugim), iako ima i kvalitetnih portala koji se ne bave tim temama. Ipak, s magazinima koji izlaze jednom mjesečno ili tromjesečno je posve druga priča.

„My name is Andi, and I’m a pop cultureholic. I subscribe to twelve different magazines and have piles and piles more gathering dust in various parts of my house…“ rečenica je kojom A. Zeisler započinje knjigu Feminism and Pop Culture neposredno ukazujući na fenomen popularne kulture kojem smo izloženi više nego ikad prije. Pročitala sam rečenicu, pogledala prema ormaru u kojem ih držim, uzdahnula i uhvatila se za glavu…

Život na više adresa ima svoje prednosti – svaka je postala skladište knjiga, a mojim roditeljima je to napokon postalo prihvatljivo, sva ta seljakanja i knjige posvuda. Ali moji časopisi, to je posebna priča! Majci još uvijek nije jasno zašto čuvam časopis iz 2013.

Sjećam se vremena kad sam još išla u osnovnu, mama je radila na kiosku. Svaki put kad je radila popodne odlazila sam kod nje na posao listati časopise; Cosmo, Story, Gloriu.. Sve me zanimalo, voljela sam te glatke stranice, kolumne koje ne razumijem, lifestyle koji ne razumijem, ali ga potajno želim modificirati po svojim željama, odjeću, kozmetiku, dobar skandal! Tjednici i mjesečnici malo po malo uvlačili su se pod kožu. S druge strane, Dule (omiljeniji naziv od ‘otac’) je čitao Feral, Sportske, Jutarnji… Politička satira i dobar politički skandal također su mi se uvukli pod kožu. Moj um žudio je za hvatanjem informacija s različitih područja, a neinformiranost i dozu opće kulture već tad sam smatrala suvremenim hendikepom.

Solidna hrpica časopisa opet se nekako skupila na polici jer sam zadnju teškom mukom morala baciti. Grazie, Storybookovi moji najdraži, Cosmo... Odrasla sam uz tisak, uz magazine, uz svu njihovu ljepotu i nekad iskomuniciranu površnost. Uvijek sam se grozila priglupog stereotipa žena koje sjede u frizerskim, tračaju, komentiraju najnoviji razvod koji se veže uz ženske časopise općenito. Epitet ‘ženski’ časopis, ‘žensko’ pismo me odmah ubije u pojam!

Što sam naucila iz zenskih casopisa

Nasuprot tome stoji kritika kulturalnih studija prema popularnoj kulturi. Kritika je upućena svemu što ženski časopisi jesu, što bi trebali biti, što tržište od njih očekuje, kritike na konzumerizam i tako u nedogled. Spajajući ta dva koncepta, ulazeći u neku analizu i želju za uživanjem u časopisu, a imati i neko kritičko mišljenje um ekspolodira. Iz svih godina hodočašćenja kioska u potrazi za novim brojevima časopisa naučila sam;

BUDI SVOJA: trend ovaj, trend onaj, frizura tu, frizura tamo! Ne moraš pratit sve i biti luđakinja koja hara po shopping centrima u nadi za određenim ‘it’ komadom odjeće, kupiš ga, dođeš doma i ne stoji ti nikako! Tragedija života… Zemlja je i dalje okrugla, okreće se i sve je u redu. Chill! Ista stvar je i s kozmetikom. Logično je da svatko ima svoje preference, no časopisi u izlog stvaljaju toliko opcija da je jedini izbor – kupi sve, žena si, treba ti! Jednostavno – ne treba!

LJUBAV JE ONO ŠTO TI OSJEĆAŠ DA JE: Ljetna avantura, zimska, usputni seks s prijateljem, ponovni pokušaj s bivišim, bivši su bivši, mlađe je slađe… Toliko nametnutih imperativa u slobodi življenja da je svaki u isto vrijeme pravi, ali i pogrešan. Ispravno je ono što osjećaš, a ne jer dr. Phill to tvrdi. Super je pročitati savjete, stvarne priče, poučne kolumne, no nitko ne zna kako se osjećaš osim tebe zato je život u skladu s osjećajima jedini ispravan.

DOBAR IZGLED NEMA VEZE S KILAŽOM: Prema mišljenju drugih oduvijek sam bila neuhranjeno dijete. I trenutno imam 54.5kg na nekih 172cm visine, a nikad se nisam osjećala bolje. Zbog sebe iz čaopisa sam prigrlila zdravu prehanu, i iako još uvijek slušam Udebljaj se, ionako se to ne vidi na tvoju visinu no ne pada mi na pamet podilaženje uhranjenostima jer se nekome ne sviđaju moje ključne kosti. Ista stvar vrijedi i obrnuto, no nikad nisam imala viška kilograma pa u to ime ne mogu govoriti.

Svi časopisi dali su mi uvid u ono što želim biti i u ono što ne želim, kakav život želim graditi radi sebe… Listajući magazine moda kao takva nikad me nije zanimala, kod mene ono estetsko isto funkcionira po osjećaju ili je-ili nije, no narativi koji su ispunjeni inspirativnim pričama su ono zbog čega sam i sama krenula pisati, pokušavam realizirati te neke svoje svjetove koje možda malo tko razumije.

Ja sam Andrea i ovisnica sam o pop kulturi.

*ostale Andreine kolumne pratite na web stranici bloga  i podržite na facebook stranici OVDJE

Comments

comments

Kulturolog. Štovateljica mačaka, frankofil i ovisnik o kavi. Bezvremenski optimist. Osim na CitajMe, tekstove koje pišem naći ćete i na mom blogu Razlivena tinta
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Susjed _260x420
Susjed – Marina Vujčić

Impresija Živim u velikim zgradama, gotovo cijeli život. Djetinjstvo i mladost sam proveo u Novom Zagrebu, najprije u jednom naselju...

Close