Slavenka Drakulić portrait

Slavenka Drakulić

„U svakom društvu postoji šutljiva većina, no ako intelektualci šute, tj. ne rade svoj posao, jesu li uopće intelektualci?“

Slavenka Drakulić standing portrait

Slavenka Drakulić

Slavenka Drakulić, izvjesno svjetski najpoznatija živuća hrvatska autorica, nedavno je boravila u Hrvatskoj u svrhu promocije svog posljednjeg romana ‘Dora i Minotaur – Moj život s Picassom’ u izdanju Frakture. U prepunoj dvorani zagrebačkog kina Europa uz prigodni dokumentarac o životu Dore Maar (pravim imenom Henriette Theodore Marković) Željka Senečića, predstavljena je tragična životna priča ove velike umjetnice koja je živjela u sjeni slikarskog genija Pabla Picassa.

Kako dio godine živi u Švedskoj, s obzirom da joj je suprug švedski novinar Richard Swartz, Slavenka Drakulić nije toliko prisutna u domaćim medijima, iako oštrica njenog intelektualnog i kritičkog promatranja hrvatskog kulture i društva u cjelini nije nimalo otupjela.

Književnica i novinarka, rođena 1949. godine, u 80-tim i 90-tim godinama prošlog stoljeća pažnju javnosti privukla je svojim tekstovima, prvenstveno o temama položaja i prava žena, u tjednicima Danas i reviji Start, a njezina zbirka novinskih tekstova ‘Smrtni grijesi feminizma’ smatra se prvim feminističkim naslovom u ovom dijelu Europe.

S obzirom na neslaganje sa hrvatskom politikom, 90-tih godina napušta Hrvatsku, nakon čega postaje poznata i izvan granica domovine, te se njezina djela prevode na dvadesetak jezika. Do danas tekstovi Slavenke Drakulić objavljivani su u većini najznačajnijih novina širom svijeta, a s obzirom kako njene knjige u SAD-u izdaje veliki i svjetski poznati izdavač Penguin, ova autorica može se pohvaliti sa velikim brojem čitatelja i preko Atlantika.

dora_i_minotaur_s260x391U intervju koji je dala za CitajMe.com, Slavenka Drakulić govori o svom novom romanu, ali i otvoreno i neuvijeno progovara o trenutnoj političkoj situaciji, društvenim trendovima i položaju žena u današnjem svijetu, pokazujući kako i dalje nema namjeru samo gledati i šutjeti. Stoga se unaprijed radujemo slijedećoj prigodi u kojoj ćemo se s ovom autoricom, no prvenstveno sjajnom intelektualkom ponovno imati prilike družiti.

 

Denis Vukosav: Kako provodite dane, da li sve više ili manje nedostaju ovi prostori kako godine prolaze?

Slavenka Drakulić: Još od 1989. dobar dio godine provodim u Istri i, naravno, u Zagrebu, tako da nema govora o odustajanju. Problem je u tome da kad jedna javna osoba nestane iz javnosti, imate osjećaj da je nekud otišla. Ja sam otišla utoliko što mi je suprug Šveđanin pa dio godine živim u Švedskoj.

Kako doživljavate današnju Hrvatsku?

Kao i većina drugih građana: skupa zemlja s velikim brojem nezaposlenih, naročito mladih – što je tempirana socijalna bomba. I političarima koji se uglavnom svađaju, korumpirani su i nije im do javnog interesa.

Vraćate li se rado u Hrvatsku – kad se sjetite svega što ste proživjeli, u kojoj mjeri su se (ako jesu) stvari poboljšale tijekom ovih 25 godina?

Moj je dojam da idemo jedan korak naprijed, a dva natrag. U času kad vam se učini da je nacionalizam potisnut u drugi plan, evo ga opet! Zašto? Zato jer uvijek služi kao as iz rukava, element političke manipulacije. Pa kad nekom ustreba, uvijek je tu. Upravo je sad takva situacija i na primjer, „šatoraši“ su dio predizborne kampanje.

Čini se kako se opet zazivaju 90-te u Hrvatskoj, kako komentirate trenutna neokonzervativna zbivanja?

Kao političku manipulaciju. HDZ želi doći na vlast, što je posve legitimno – i u tome se služe svim sredstvima. Pomaže im i Katolička crkva koja u HDZ-u nalazi idealnog partnera za provođenje svojih ciljeva. SDP se kao i obično, umjesto da se okrene svojim biračima koje gubi, udvara desnici koju nikada neće pridobiti. Besmisleni i ponižavajući potezi ministra zdravlja u vezi prava na pobačaj i pilule za „dan poslije“ to samo potvrđuju. I tako u krug…

Promocija Dora Maar Slavenka Drakulić

Za potpis autorice čekalo se u dugim redovima

Kakvo je vaše mišljenje o novinarskoj struci danas u Hrvatskoj?

Činjenica je kako je kvaliteta svih medija opala i da to ima veze sa spregom politike i kapitala. Novinari nisu dočekali slobodu izražavanja o kojoj su sanjali, a plaćeni su toliko bijedno da kvaliteta niti ne može biti bolja.

Postoji li u Hrvatskoj uistinu šutljiva (intelektualna) većina ili se zavaravamo?

U svakom društvu postoji šutljiva većina. Intelektualna? Ne bih znala odgovoriti na to pitanje jer pitanje je ako intelektualci šute, tj. ne rade svoj posao, jesu li uopće intelektualci?

Zašto Dora Maar kao junakinja vašeg posljednjeg romana?

Nema posebnog „razloga“. Ne vjerujem da postoji razlog za odabir neke ličnosti. Međutim, istina je da Dora Maar ima neke karakteristike koje su me privukle, prije svega odustajanje od vlastite kreativnosti.

Postoji li stvarno bilježnica Dore Maar koja se spominje u romanu i kako ste došli do nje?

Postoji ugovor između pisca i čitatelja, a u to spada i žanr koji je na mojoj knjizi označen na koricama. Ako piše ROMAN, to znači da se NE radi o biografiji, zar ne?

Smatrate li kako postoji mnogo Dori u našoj okolini, žrtvuju li se žene i dalje zbog ljubavi?

Na to pitanje najbolje bi odgovorile čitateljice same! Sudeći po prvim reakcijama, da, puno žena se poistovjećuje s Dorom, barem u nekim elementima. Svi mi radimo kompromise, pitanje je granice tih kompromisa. Doru su kompromisi doveli do odustajanja od sebe.

Na prvi pogled čini se kako knjiga osuđuje Picassa čovjeka, no na kraju proizlazi da je i on sam žrtva Picassa umjetnika?

Zanimljivi su mi ti veliki umjetnici koji znaju biti sebični i krajnje okrutni prema drugima. Picasso jednostavno nije mogao drugačije, ali i on sam bio je rob svoje ogromne kreativne energije i ponekad je zbog toga patio.

Smrtni grijesi feminizma, Slavenka Drakulić naslovnica

Smrtni grijesi feminizma, Slavenka Drakulić

‘Smrtni grijesi feminizma’, izdana 1984. god., smatra se prvom feminističkom knjigom u istočnoj Europi. Godi li vam takvo priznanje i što je od feminističkog pokreta ostalo aktualno u ovom dijelu svijeta?

Bolje se pitati treba li danas ženama feministički pokret? Kako vidimo, one su najveće gubitnice tranzicije, pogotovo žene srednje generacije. A mlade žene u bivšim socijalističkim zemljama, kao i na Zapadu, možda nisu ni svjesne kako se njihova prava potiho ukidaju. Navodno, zbog financijskih razloga. Još gore, one vjeruju da će se već netko za to pobrinuti!

Objavljivali ste u inozemstvu i za vas se može reći kako ste jedna od rijetkih autorica s ovih prostora čije je ime poznato izvan regionalnih okvira. Kako se autori iz regije mogu probiti u inozemstvu, imamo li nešto originalno za ponuditi svijetu?

S umjetnošću pa i književnošću je uvijek isto: koliko je neki individualni autor ili autorica originalan, toliko imamo za ponuditi. No, međutim ipak postoji razlika u odnosu na velike zemlje – odnosno u književnosti, na velike jezike. Prevodi se sve manje, to vam sve govori.

Mogli smo pročitati kako za vas ne postoji idealno vrijeme ni mjesto za pisanje. Imate li ipak neke rituale vezane uz pisanje?

Nemam.

Što mislite o popularizaciji e-knjige? Imate li Kindle uređaj?

Naravno da imam Kindle koji je idealan kad živite na nekoliko adresa jer na njega stane puno knjiga. Meni se čini da je dobro čitati, pa makar i na nekoj platformi. No, ja sam ipak ljubiteljica knjige kao fizičkog predmeta i uvijek meni važne knjige kupujem u knjižari.

Photo: Slavenka Drakulić, Goran Mehkek

Comments

comments

Sve je počelo s nekoliko tekstova o pročitanim knjigama, sad već davne 2013. g.
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close