razvan_radulescu_s400x400

Răzvan Radulescu

“Vrlo često se moram staviti na mjesto svojih likova kako bi bolje dočarao scenu, primjerice zločina. Smatram da nije važno reći samome sebi da nisi sposoban učiniti zločin, nego reći da si sposoban i upravo zbog toga to ne učiniti.”

razvan_radulescu_s400x400Răzvan Radulescu rumunjski je pisac i scenarist, rođen 1969. godine. Tijekom studija na Fakultetu stranih jezika i književnosti i na Muzičkoj akademiji u Bukureštu, postao je član Lettersa, društva za mlade spisatelje toga doba, te književnog kruga Universitas. Proslavio se novelom objavljenom 1995. godine u antologiji rumunjskih autora „Obiteljski portret“. Objavio je dva romana, „Život i djelo Ilije Cazanea“ 1997. godine koji je osvojio nagradu Društva rumunjskih pisaca i „Teodozije Mali“ 2006. godine, za koji je dobio EU nagradu za književnost.

U svijetu filma poznat je kao jedan od najuglednijih rumunjskih scenarista i jedan od predvoditelja tzv. rumunjskog novog vala, postrevolucionarne kinematografije. U suradnji s mnogim poznatim redateljima izašli su filmovi poput „Smrt gospodina Lazarescua“, „Roba i lova“, „Papir će biti plav“ i „Sklonište“. Zajedno sa svojom partnericom, nizozemskom redateljicom Melissom de Raff, napisao je i režisirao film „Prije svega, Felicia“. Filmovi su psihološki i realni, prikazuju mračni sustav pun korupcije i kriminala kojim smo okruženi.

Između 2005. i 2012. godine radio je kao gost predavač na Akademiji za dizajn u Njemačkoj i Akademiji umjetnosti u Maroku.

Povod za razgovor sa portalom Čitajme.com objava je knjige „Život i djelo Ilije Cazanea“ u izdanju Naklade Ljevak, te gostovanje u sklopu projekta ‘Europea u dvorištu’ na književnoj tribini „Može li humor pobijediti ideologiju?“. Sa nama je podijelio ponešto o osobnom, političkom i umjetničkom razmišljanju.

Rea Budić: S obzirom da ste već bili u Hrvatskoj, kao scenarist i redatelj, kakav je Vaš doživljaj Hrvatske?

Răzvan Radulescu:  Nemam bogata sjećanja o mjestima u Hrvatskoj koja sam posjetio, ali sva su zasad vrlo ugodna. Nisam baš bio turist nego sam se bavio tzv. institucioniziranom kinematografijom. Bio sam u Motovunu prigodom filmskog festivala, u Zadru na sjednici Torino Film Laba i u Zagrebu 2013. godine na radionici kratkometražnih filmova. Više sam vezan za neke prijatelje iz Hrvatske u svijetu filma, nego specifična mjesta.

Nazivaju Vas predvoditeljem rumunjskog novog vala, što ste to htjeli promijeniti u filmu i na koji način ste to uspjeli?

Nisu mi se uopće sviđali prijašnji rumunjski filmovi. Bila je to mješavina kompromisa vlasti sa slabim imitacijama različitih stilskih usmjerenja u suvremenom filmu, te nedostatkom ozbiljnosti i talenta. U doba komunizma snimiti film bilo je jednako regulirano i neproduktivno, kao i državna aktivnost. Zato su proizvodi koji su izlazili iz filmske industrije bili jednako defektni kao i svi proizvodi koji su izlazili iz komunističke industrije općenito. Kad sam odlučio snimati filmove nisam razmišljao kako ih treba snimati nego upravo kako ih ne treba snimati.

zivot_i_djelo_Ilije_Cazanea_s260x400Koja je razlika između stvaranja pisane riječi i filmova?

Scenarije najčešće pišem ujutro, ležeći u krevetu. Pišem u posebnom programu na laptopu i najčešće surađujem s režiserom. Što se tiče romana, pišem navečer ili noću i moram biti sam za stolom, okružen knjigama i isključivo s nalivperom u ruci.

S obzirom na mogućnost proširenja mašte u književnosti, odakle crpite ideje za knjige?

Što se tiče knjiga, glavna inspiracija su mi moja adolescencija i djetinjstvo, a kod scenarija crpim inspiraciju iz vremena u kojem sam već bio odrasla osoba.

Nalazite li sebe u ponekim glavnim likovima?

Naravno jer uvijek krećem od svojih vlastitih tjeskoba i pitanja. Vrlo često se moram staviti na mjesto svojih likova kako bi bolje dočarao scenu, primjerice zločina. Smatram da nije važno reći samome sebi da nisi sposoban učiniti zločin, nego reći da si sposoban i upravo zbog toga to ne učiniti. Što se tiče romana „Život i djelo Ilije Cazanea“, inspiriran je doživljajima iz mojeg djetinjstva koje sam transponirao u jedno desetljeće ranije.

U Vašim djelima se isprepliću iracionalnost i ironija, kako to povezujete sa socijalnim i političkim problemima?

Sam sistem i njegove posljedice dovele su do apsurda, tako da je ironija neka vrsta zaštite. Kad su stvari apsurdne i izvan dosega nečijeg razuma, teško ih je učiniti kako treba, pa smatram ironiju nekom vrstom mojeg navođenja čitatelju. Na taj način ironija baca svojevrsnu kontrolu i nadzor na apsurd te tako apsurd čini razumljivijim.

Smatrate li da se u Vašim djelima osjeća kafkijanska atmosfera?

Ne izravno, čitao sam ga i to je dobar autor, međutim, ja ga ne volim baš jako. Mogu razumjeti njegovu težinu i značaj. Kad govorimo o kafkijanskoj administraciji, razmišljamo o administraciji zemalja komunističkog sistema iz 1970-ih. Možda je upravo to poveznica između Kafke i ovog mog romana – govori o režimu koji je bio obilježen kafkijanskom atmosferom.

Smatrate li da se književnost malih država na ovim područjima teško probija? Što mislite u čemu je problem?razvan_radulescu_s179x260

S jedne strane smatram da je mala književnost definirana kao mala, iz razloga što je broj govornika tog jezika relativno malen, a s druge strane, čim je neka književnost bolja i ovisi o maloj jezičnoj stvarnosti i to je čini teško prenosivom u drugu jezičnu stvarnost. S obzirom da je romane iz Hrvatske, Rumunjske i Mađarske teže prevesti i tome pridodamo publiku koja bi to čitala, jasno je zašto se teško probiti u veliki svijet. Činjenica je da kad pišem, razmišljam samo o apstraktnom čitatelju koji je  jednake prirode kao i ja.

Volite li čitati? Koji su Vam omiljeni autori?

Jako volim čitati i vrlo brzo čitam, a mojih je najdražih autora toliko mnogo da ako bih sada nabrojao samo neke, možda bih implicirao neke izravne utjecaje. Upravo sam završio čitanje romana ‘Kinderland’ moldavske spisateljice Liliane Corobca, koji je po mom mišljenju odličan.

Imate li u planu pisati i dalje?

Da, bilo u obliku scenarija ili romana, sigurno ću nastaviti pisati. Ionako tekstovi koje pišem kao scenarije samo za mene imaju književnu vrijednost. Što se stila tiče, sa scenarijima sam jednako pažljiv kao i sa književnim tekstovima.

Photo: www.actualitte.com

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close
Orgy
Threesome
Creampie
Orgy
Blowjob
Blowjob
Orgy
Threesome
Orgy
Orgy
Threesome