Pjevač u noći

Pjevač u noći

 

Buđenje emocija koje čitatelj ne osjeti često

 

Neosporna je činjenica da Olja Savičević Ivančević piše dobro i da su njezina djela zanimljiva. Ipak Pjevač u noći u meni je probudio jednu emociju koju nikada ne bih povezala sa čitanjem, a to je ljutnja. Čak se u jednom djeliću sekunde ta ljutnja pretvorila u bijes. Zato bi mi bilo sto puta lakše da je Pjevač u noći loš roman, da je loše napisan, da je pun nelogičnosti i razno raznih grešaka, ali on to nije. Naprotiv Pjevač u noći je izvanredno napisan patchwork različitih žanrova koji savršeno tvore jednu cjelovitu cjelinu.

Krenimo ipak od početka. Pjevač u noći je relativno kratak roman podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu glavna junakinja Naranča Peović, uspješna scenaristica televizijskih sapunica, kreće u potragu za svojim prvim mužem Slavujem Mitrovićem za kojeg je bila udana tek tri godine kao veoma mlada, jedva punoljetna djevojka. Od tada je prošlo 20 godina i svašta se izmijenilo u njezinom životu. Dogodili se brojni usponi i jedan žešći pad koji ju je u konačnici natjerao u potragu za Slavujem. Priča ne ide linearno, ispresijecana je Slavujevim pismima glasnim ljubavnicima koji nekoliko tjedana za redom bude cijeli kvart, ispresijecana je Narančinim vraćanjem u prošlost, ali i opisom njezine potrage koja započinje u Splitu, točnije u ulici Dinka Šimunovića, a završava negdje usred ničega u Bosni. Tekst je bogat, pitak, radnja dinamična. Autorica kirurškom preciznošću dočarava likove i atmosferu tako da se u roman lako uranja i bez nekih većih poteškoća i ostaje, iz želje da se dozna rasplet priče. Opis života u betonskom bloku zgrada Splita 3 je krajnje realističan i tjera na smijeh i suze istovremeno. Pisma glasnim ljubavnicama su prekrasna iskrena i žestoka, neka od njih snažno pogađaju u pleksus jer daju kritiku današnjeg društva i recentne nacionalne povijesti. Ovaj dio je majstorski napisan. Stoga s pravom se pitati čemu onda ljutnja. Moja ljutnja odnosi se na drugi dio, koji je također dobro napisan, ali pročitavši ga osjećala sam se kao da me autorica prevarila. Kao da mi je ponudila nešto dobro samo da bi mi na kraju to oduzela, isplazila mi jezik, nacerila mi se u lice i narugala.

Pjevač u noći

    Pjevač u noći, Olja Savičević                                      Ivančević

Dakle, drugi dio knjige se nastavlja na prvi, ali u tom nastavku se ne daje odgovor kakvog bi čitatelj očekivao, već se njime ruši i stavlja u sumnju sve prethodno napisano, u njemu se vrši dekonstrukcija zbilje. Autorica je uspjela izazvati emociju kod mene kao čitateljice. Ipak nema ništa gore od ravnodušnog čitatelja, ali drugi dio romana kojem je u podnaslovu romansa je u potpunosti nepotreban. Pitanje koje postavljam je čemu takav kraj? Olja Savičević Ivančević nije napravila ništa ni novo ni revolucionarno jer s jedne strane takve dekonstrukcije se mogu naći u djelima nekih recentnih hrvatskih pisaca, a nešto slično u blažoj varijanti je napravila i u svom prvom romanu Adio kauboju. Stoga ponavljanje slične matrice je pretjerano. Sada si postavljam još jedno pitanje, a to je hoće li autorica svaki puta pribjegavati istome, jer treći put će poigravanje sa šokiranjem i stavljanjem čitatelja u poziciju začudnosti biti krajnje besmisleno. Uz to roman Pjevač u noći se „reklamira“ kao romansa, što je pomalo besmisleno jer veza Naranče i Slavuja je daleko od idealne ljubavi koliko Zemlja od Plutona. Ima tu ljubavi, mlade i strastvene, one koja brzo izgara, ali ta ljubav nikako nije idealna. Relativiziranje prvog dijela romana te forsiranje da se radi o romansi je uvelike negativno djelovalo na moje čitalački doživljaj.

Pjevač u noć je roman vrijedan čitanja, ali romansu ne treba očekivati, a kada se dođe do kraja prvoga dijela preporučam da se stane i prestane čitati. Preporučam da se tada uživa u jeci pročitanog, u sjećanju na priču koja je i tragična i duhovita i pametna, a nadasve dobro napisana. Preporučam da svatko za sebe izmašta kraj za koji nije nužno potrebno da bude sretan, ali kraj koji autorica nudi nije onaj na koji ja pristajem.

Sandorf logo  Domaće izdanje: Pjevač u noći, Olja Savičević Ivančević

Comments

comments

Prikaze sam počela pisati u studentskom danima, još negdje krajem prošlog stoljeća. Strastvena sam čitateljica, iako smatram da čitam premalo. Obožavam knjižnice, knjižare i sva mjesta gdje stanuju knjige. Moj posao iz snova je biti urednica u izdavačkoj kući.
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close