novi autori čitaj me

Oproštaj

Oproštaj kroz pisanje

 

Žena je sjedila za svojim pisaćim stolom. Pomalo umorna od toga da bude tužna, odlučila je da mu napiše pismo kao što su to radile žene prije mnogo decenija. Razmišljala je kako početi. Da li sa dozom formalnosti, ili krajnje prisno kao što je i bio sam njihov odnos dok se sve nije pokvarilo.

U tom trenutku je ponese misao o pokvarenim odnosima. Da li oni stvarno imaju rok trajanja, da li su svi predodređeni u samom svom začetku da budu kad tad okončani i da li je to krajnji cilj njihovog postojanja. Da li im je prolaznost u prirodi i za šta oni služe tako prolazni osim da zadovolje ljude na kratko, samo dok traju. Oni možda imaju za cilj da ostanu u sjećanju. To je njihov zagrobni život u kome vječno traju. U tom svom drugom životu oni možda traže smisao. Sreća počinje da nas muči svojim nedostajanjem, pokazuje nam se u najljepšoj odori ogrnuta teškim plaštom tuge i praznine koju je ostavila za sobom napuštajući ovozemaljski život. Ona se stvorila da bi nam pokazala kako je dostupna, ali isto tako traži pogodno tle da bi pustila jako korijenje i bila neuništiva. Da bi odolijevala vjetrovima i mrazovima koji nastoje da je satru jer im je to posao. Prolaznost sreće ipak nosi sa sobom određenu dozu radosti u tome što je sreća odlaskom prokrčila put nekoj većoj nadolazećoj sreći koja je trenutno daleka i možda sporo putuje do nas, ali svakako zna put. Zamislila je sreću kao pticu koja u letu prati neki zemljani put vidljiv samo njenom oštrom oku. Ta sreća će sletjeti kad shvati da je opasnost od toga da bude neprepoznata ili sebično odbačena, zbog zauzetosti oko one male sreće koja je otišla, prošla. Sreća je u njenim mislima bila kao neustrašiva divlja ptica koja krstari nebom, ali se ipak plaši odbijanja i zato joj treba sigurno gnijezdo u koje će moći da sleti. Ona ga strpljivo čeka. Vrijeme igra za nju.

Pismo

Već je mogla da osjeti kako joj sreća svojim lakim krilom mazi lice kao obećanje da će joj doći. Samo strpljenje, samo čistinu duše traži. Treba joj duša koja je očišćena u ognju bola pa oprana i osvježena suzama koje su pročišćavajuće. Čista je samo ona duša koja je smogla snage da oprosti, da više ne boli radi gubitka već da svoj takav put shvati kao blagoslov. To je put u kome se mogla  pripremiti za nešto ljepše, neku bolju sreću. Oprostiti znači zaboraviti. Oprostiti znači pomiriti se sa prošlošću i ostaviti je iza sebe dok dalje idemo otvorenog srca ka novoj sreći koja će znati kada je pravi trenutak.

Zgužvala je list papira na kome je u svom razmišljanju napisala nekoliko nepovezanih rečenica koje joj na kraju nisu bile bliske, iako je znala da su njene i razumjela ih je. Na novom papiru je napisala ono što je shvatila i što joj je bilo još bliže nego prethodne nepovezane rečenice. Napisala je čista srca i iskreno: ”Opraštam ti. Ja ti ništa ne zamjeram. Zapamtiću samo naše lijepe trenutke. Takvog ću te čuvati u sjećanju.”

Previla je list papira na pola. Stavila je papir u kovertu i zatvorila je. Adresirala je pismo na dobro poznatu adresu i ime koje će joj od sada uvijek buditi samo lijepa osjećanja- to je sebi obećala. Nekad uzburkana i rastrzana duša je bila smirena jer je oprostila.

Stavljajući pismo u ladicu je imala osjećaj kao da ga je poslala. Nije bilo bitno što nikada neće biti pročitano. Njegov smisao je bio u iskrenosti i spoznaji svoje duše one koja ga je napisala.

 

image_pdfimage_print

Comments

comments

Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Labirint 3: Lijek smrti, James Dashner naslovnica
Labirint 3: Lijek smrti – James Dashner

James Dashner

Close