Nisam došao držati govor, Gabriel Garcia Marquez naslovnica

Nisam došao držati govor

… Suočeni s tom zastrašujućom zbiljom koja se cijelo vrijeme ljudskog postojanja zacijelo činila utopijom, mi tvorci priča, mi koji u sve vjerujemo, osjećamo kako imamo pravo vjerovati da još nije prekasno za stvaranje obrnute utopije. Jedne nove i neodoljive utopije života u kojoj nitko neće odlučivati kako će drugi živjeti i umirati, gdje će ljubav biti postojana, a sreća moguća i u kojoj će narodi osuđeni na sto godina samoće napokon i zauvijek imati drugu priliku na Zemlji.

Originalni naslov: Yo no vengo a decir un discurso, Gabriel Garcia Marquez

Nisam došao držati govor, Gabriel Garcia Marquez naslovnica

Nisam došao držati govor, Gabriel Garcia Marquez

‘Nisam došao držati govor’ posljednja je Marquezova knjiga objavljenja prošle godine u izdanju V.B.Z.-a. Zbirka je to govora napisanih u razdoblju od 1944. do 2007.g. koje je autor držao u različitim prilikama, počevši od govora koji je napisao u dobi od sedamnaest godina, opraštajući se njime od svojih školskih kolega. Govori su raznoliki, u njima se autor dotiče mnogih tema, od literature, važnosti novinarstva, ekologije, pa sve do svoje voljene Kolumbije, bavi se i pitanjima pravopisa, filma, a pojedini govori napisani su u čast njegovim velikim prijateljima, Alvaru Mutisu i Juliu Cortezaru.

Marquez progovara i o vlastitom pisanju, govoreći :

”Nikada ne znam koliko ću moći pisati, niti što ću pisati. Nadam se da će mi nešto pasti na pamet i kad mi neka ideja za koju mislim da je dobra, padne na pamet, vrtim je po glavi i pustim je da polako sazrije. Kad je završim u glavi (a ponekad prođe mnogo vremena, kao u slučaju Sto godina samoće o kojoj sam razmišljao devetnaest godina), kad je, dakle, zgotovim, onda sjednem da bih je napisao i tad počinje najteži dio posla koji mi je i najdosadniji. Jer, najdivnije je zamišljati priču, zaokruživati je , vrtjeti je po glavi na mnogo načina, tako da u trenutku kad sjedneš da bi pisao više te previše ne zanima, ili se barem meni tako događa.”

Autorovi govori na svojevrstan su način autobiografski zapisi koji odražavaju sfere njegova djelovanja i utjecaja kako kulturnog tako i onog društvenog, te obiluju raznim porukama.

”Nemojte ništa očekivati od 21. stoljeća, jer 21. stoljeće očekuje sve od vas. To stoljeće neće stići na tekućoj vrpci kakve tvornice, već čeka da ga vi oblikujete na našu sliku i priliku, a bit će onoliko miroljubivo i onoliko naše koliko ga vi budete sposobni osmisliti.”

Yo no vengo a decir un discurso, Gabriel Garcia Marquez cover

Yo no vengo a decir un discurso, Gabriel Garcia Marquez

Upravo je zadivljujuća Marquezova uloga u društvu, njegova svijest i senzibilnost za Latinsku Ameriku, za literaturu, za napredak, boljitak i ljudskost koju pokušava širiti, zalažući se za razne plemenite ideje. U njegovu radu i djelovanju prepoznajemo istinsku mudrost i predanost. U njegovim govorima možemo pratiti njegov rast, kao osobe i kao pisca.

Na samom kraju, kao dodatak hrvatskome izdanju knjige nalazi se i prijepis razgovora koji je s Gabrielom Garciom Marquezom vodila novinarka i prevodieljica Gordana Tintor, objavljen izvorno u magazinu Start 1979. godine. Iz njega doznajemo zanimljive detalje o Marquezovu bavljenju političkim novinarstvom, političkim i društvenim angažmanima pa i to kako je postao jedini pisac koji se odvažio na štrajk, te što je sam govorio o svom stvaralaštvu.

”Vidiš, moja djela ne znače ništa drugo nego upravo ono što je u njima, i svaki bi im čitatelj trebao baš tako i prilaziti. Kritičari obično sugeriraju simbole i ‘dubine’ koje ne postoje. Ja pišem vrlo jednostavno, i taj se jednostavni rad gubi kad se umiješaju posrednici. Želio bih da čitatelj vjeruje meni, a ne kritičarima.”

Gabriel Garcia Marquez (1927-2014), južnoamerički nobelovac, jedna je od najutjecajnijih figura u svijetu književnosti. Romanopisac, novinar, autor eseja, pripovijetki, filmskih kritika i scenarija, te društveno angažiran intelektualac koji se zalagao za rješavanje problema našeg doba, angažiran za Kolumbiju, ali i cijelu Latinsku Ameriku, kojoj je posvetio govor na dodjeli Nobelove nagrade 1982. Najveći je predstavnik magijskog realizma u književnosti. Njegova najvažnija djela su ‘Sto godina samoće’, ‘Ljubav u doba kolere’, ‘Dvanaest hodočasnika’, ‘Patrijarhova jesen’, ‘General u svom labirintu’, ‘Pukovniku nema tko da piše’ i ‘Živjeti da bi se pripovijedalo’.

 

Hrvatsko izdanje

vbz_s80x88Nisam došao držati govor

 

 

 

Strano izdanje

amazon_s30x30Yo no vengo a decir un discurso (Spanish Edition)

 

book_depository_s30x30Yo no vengo a decir un discurso (Spanish Edition)

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close
Orgy
Threesome
Creampie
Orgy
Blowjob
Blowjob
Orgy
Threesome
Orgy
Orgy
Threesome