bezvremenski optimist

Ovo (ni)je još jedan tekst o pravilima pisanja

Kako napisati priču

 

Dugo godina črčkam po raznim papirima, pišem kratke natuknice u mobitel, vrtim po glavi različite scenarije o kojim temama bih pisala… U hiperprodukciji tekstova „Kako ovo..“, „Kako ono“, „8 savjeta za pisanje…“, „Ostvarite svoju viziju..“ otvoreno priznajem da mi nikad nije palo na pamet guglati kako nešto napisati jer smatram da pisanje dolazi iz osobe.

Ipak, ohrabrila sam se utipkati „kako napisati kratku priču“ nakon svoje sklepane u prosječno sat vremena. Ako se ljudima svidi – dobro, ako ne – isto dobro. Uglavnom, guglam kako napisati priču/esej/roman (ovaj semestar slušam kolegij Tumačenje romana pa je i sama teorija postala zanimljiva za proučavanje) i iskoče mi savjeti Kurta Vonneguta za pisanje savršene kratke priče. On tvrdi da kratka priča mora biti moćna (slažem se!), druga stranica nudi savjete za mlade pisce. U tom članku izvučeni su savjeti etabliranih pisaca vrlo vjerojatno iz nekih njihovih intervjua. Navedeno je – ako pišete za računalom istegnite se jer bol dekoncentrira, ne postoji lifestyle pisca, pišite ujutro/pišite navečer… Kada bi itko krenuo slijediti sve navedene savjete u nadi da će mu pomoći možda bi poludio te iz te ludosti napisao kvalitetno štivo.

Na prethodno navedenom kolegiju bavimo se teorijom romana (narativnim tehnikama, tipologijom romana, strukturalnim analizama…) i tad mi je sinulo; može li se nekoga naučiti pisati po određenim teorijskim tehnikama? Daš mu upute, on ih nauči i krene pisati… Paralelno s tom misli tekla je ona druga – kako su pisci današnjih klasika i remek-djela naučili pisati u vrijeme kada im internet i razni self-taught nisu bili na kraj pameti?

10 Secrets to Write a Story

Vrlo jednostavno – talent i ljubav prema čitanju i pisanju su na kraju presudili. Ne postoji forma idealne priče (što je to idealno; napisano djelo da se svidi svima i/li da se autor na njemu proslavi/obogati!?) niti „pravog savjeta“ koji bi nekome otvorio oči kako nešto napraviti „ispravno“. U kratkim crtama; ako znaš što želiš i radiš na tome, prilike će stvarati bez da ih prisilno tražiš (a rijetko ćeš ih naći u „Kako…!?!“ priručnicima).

Zadnjih nekoliko tjedana kroz ruke su mi prošli baš ti određeni priručnici kako se ostaviti određene navike te jedan o poslovanju, točnije kako iz ničega (nikakvog financijskog ulaganja) podignuti posao na noge i uspjeti. Otvoreno ću napisati odgovor na pitanje postoje li knjige koje ne vrijede ništa? Ne postoje, iz svake se može nešto naučiti, pa čak i to da su pojedince osobe sklone prodavanju magle, a uviđam da je to danas postao vrlo unosan posao kako bi se došlo do cilja da se dotični prozove Autorom. Puno toga napisanog, jako malo rečenog.

Priča je bila sklepana. Pročitana je. Svidjela se pojedincima kojima su također pomolili da mikrofon proradi (kao moj protagonist i ja). Nije se svidjela kolektivu koji su „oštećene jedinke koje žele, ali ne žele biti shvaćene“…

Svima koji pišu za sebe i/li za nekoga poručujem – pišite ono što osjećate i vidite, makar bile kurve, alkohol, divlje svinje ili jednorozi, ponekad upotrijebite jebenu psovku i „ja bi“ umjesto „bih“, to je ono što čini tekst živim. Osoba koja ju piše.

Ovo (ni)je još jedan tekst o pravilima pisanja.

Comments

comments

Kulturolog. Štovateljica mačaka, frankofil i ovisnik o kavi. Bezvremenski optimist. Osim na CitajMe, tekstove koje pišem naći ćete i na mom blogu Razlivena tinta
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close