mitologija

Mitologija tranzicije

„S vremenom sam ustanovio da se za razliku od mene moji likovi osjećaju jako lijepo u tom apsurdnom povijesnom kontekstu. Tamo negdje Hladni rat je i dalje je plamtio, stvari su bile jasno postavljene, a život prekrasan. I tada mi je palo na pamet da je književnost jača od povijesti.“

Originalni naslov: Mitologija na prehoda, Alek Popov

U socijalizmu je najgore ono što se dogodi poslije njega, tvrde mnogi. Jedan od njih zasigurno je i Alek Popov. Bugarski autor i scenarist, široj hrvatskoj javnosti poznat po osvajanju Nepotkupljive nagrade u okviru projekta Kulturom po korupciji Transparency Internationala 2011. godine na Motovun Film Festivalu, pripada onoj skupini autora koji unatoč svojoj popularnosti u zaista brojnim zemljama i desetljećima književnoga rada iza sebe nipošto nisu zaboravili na okruženje koje ih je ”stvorilo” te kojemu tu istu popularnost mogu i zahvaliti, što naposljetku i čine iz djela u djelo.

Bugarska književnost, slično kao i hrvatska, uvijek je imala tu nesreću da je sve do moderne kaskala za svjetskim književnim strujanjima i trendovima, što je također bilo primjetno i u drugim, za poneke važnijim područjima ljudskoga djelovanja. Kada je Bugarska konačno uspjela skočiti na zadnji vagon vlaka kojeg danas nazivamo društveno-politički napredak, socijalizam i komunistička utopija nevjerojatnom su je lakoćom s toga vlaka ponovno odbacili. Petnaest priča koje tvore ‘Mitologiju tranzicije’ nastale su u spomen Bugarske koja je tako odbačena sjedeći u blatu promatrala vlak kako odlazi, a kada se konačno uspjela ustati iz toga istog blata, vlak se odavno izgubio s horizonta, devedesete su najavile svoj dolazak te više nije znala treba li gledati prema Istoku ili prema Zapadu. Ta će činjenica uvjetovati afirmiranje novih književnih glasova, izgubljenih između dva kolosijeka, koji su, smatram, na našoj književnoj sceni još uvijek nedovoljno poznati. Alek Popov jedan je od tih glasova.

popovTotalitarizam i tranzicija temeljni su pojmovi od kojih Popov polazi, kritički se osvrćući i na ono što je bilo ”prvo”, kao i na ono što je bilo poslije. Idealizirati socijalizam ili pak smatrati da će (post) tranzicija donijeti nepojmljivo blagostanje, za njega je naprosto pogrešno. Prije svega, čitatelju se nameće sljedeće pitanje: Koje je društveno uređenje od ponuđenih pravednije i plodonosnije te postoji li uopće takvo?

Elementi slavenskoga folklora, hladnoratovsko nadmetanje, vječne razlike između Rusije i Sjedinjenih Država, odnos zapadne Europe prema južnoj i istočnoj, sve ono proizašlo iz najsivljega sivila socijalističke svakodnevnice do ”svjetla” koje počelo probijati početkom devedesetih, od ‘Mitologije tranzicije’ stvorit će spomenar mitova i navika kreiranim u svim zemljama jugo-istočnoga bloka, ali i spomenar koji će ih ujedno i dekonstruirati te ukazati na njihovu prolaznost. Groteska, apsurd i (crni) humor glavni su postupci koje autor pritom koristi, ne libeći se jednako smijati u lice i jednoj i drugoj strani, bez obzira za što se one zalagale. Inteligentan humor koji ispunjava gotovo svaku stranicu zbirke ono je što će prvenstveno, sigurna sam, oduševiti svakoga tko je uzme u ruke.

Popovljevi (anti) junaci zarobljeni su ”negdje između”, žrtve vremena te glasova onih lijevih i onih desnih – u potpunosti utjelovljuju tu vječno nesretnu sintagmu „mali čovjek“. Odrasli u totalitarizmu, stvarajući u vrijeme tranzicije i bježeći od njezinih prepreka, likovi koje susrećemo u ‘Mitologiji tranzicije’ hrvatskim će čitateljima biti nevjerojatno bliski, a atmosfera izrazito poznata. Svi oni, iz svojega će položaja pokušati ”izvući” što je više moguće i za njih isplativije, a što im je točno činiti neće uvidjeti još dugi niz godina. Ono što je posebno zanimljivo jest promatrati odmotavanje klupka, odnosno rasplete prizora u kojima istine jednoga vremena u drugome postaju sasvim nevažne – upravo se na tim mjestima krije bogatstvo ove zbirke. Generacije ljudi odgojene u duhu jednoga vremena sasvim su se nepripremljeni pronašli u drugome i sada su u tome drugome primorani ponovno pronaći svoj identitet. Idealan je to književni predložak koji je Popov vješto iskoristio.

popovKao što je to gotovo uvijek tako, a smijeh i tome naposljetku služi, ono što diše pod krinkom humora i apsurda duboko ispod traži sažaljenje i suosjećanje te u ovome slučaju ukazuje na posljedice koje se u ”ovim prostorima” još uvijek itekako osjećaju. ‘Mitologija tranzicije’ zbirka je koja se čita s lakoćom i užitkom, a ono čime svakako osvaja jest inovativan pristup društvenim i političkim temama kojih se, čini se, još samo rijetki sjećaju, usprkos tome što je njihovo naslijeđe ukorijenjeno u porama cijele istočne i južne Europe, a neizbježno je rezultiralo, između ostaloga, prisilnim stvaranjem nagrada kao što je gore spomenuta. Odnosno, njihovo je naslijeđe utjecalo na stvaranje okruženja u kojem se određene vrijednosti veličaju kao iznimne, umjesto da su same po sebi nešto sasvim razumljivo. Ova zbirka hrabar je podsjetnik na takvo okruženje.

 

Hrvatsko izdanje

meandarmedia_s100x57  Mitologija tranzicije

 

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close