Miloš_Urban_s260x271

Miloš Urban

„Priče mi omogućavaju odlazak u svijet i vrijeme koji su bili prije mojega. Kroz njih nastojim oživjeti prošlo vrijeme te naposljetku i uživati u njemu.“

Miloš_Urban_s260x271Nakon ruskoga autora Mihaila Šiškina, književna manifestacija Europea u Dvorištu ugostila je i češkog romanopisca Miloša Urbana (1967.), diplomiranoga anglista i skandinavista, redaktora i urednika. Za mnoge teoretičare i kritičare predvodnik je češkoga „novoga vala“ te književno ime koje će tek ustvrditi svoj položaj i važnost u češkom, ali i europskom kanonu. Debitirao je 1988. romanom Posljednja točka na rukopisu, a šira ga je književna javnost upoznala 1989. godine nakon objavljivanja uspješnoga roman Sedam crkava. Gotički roman iz Praga. Autor je 14 knjiga, nekoliko kratkih priča te jedne drame. Za roman Vodenjak. Zeleni roman dodijeljena mu je ugledna češka književna nagrada Magnesia Litera.

Lord Mord (recenzija) roman je objavljen 2008. godine, njegova je promocija održana upravo u sklopu događanja Europea u Dvorištu te je i bila povod našem, iako kratkom, vrlo informativnom razgovoru.

Jasenka Begić: Mnogi Vas nazivaju „crnim vitezom češke književnosti“, a nerijetke su usporedbe i s Umbertom Ecom. Kako biste to komentirali? Čitate li recenzije i zanima li Vas uopće što drugi o Vama pišu?

Miloš Urban: Prije sam neprestano čitao kritike i recenzije, ali onda sam primijetio kako su neki od onih koji ih pišu vrlo neiskreni, kao i nepošteni prema meni te da čitatelji često ne razumiju što u njima točno piše. Bio sam vrlo nezadovoljan time stoga sam ih u potpunosti prestao čitati, sada ih doslovno izbjegavam. No ipak, nerijetko se dogodi da mi netko od bliskih prijatelja kaže „Znaš li što je taj i taj rekao o tebi?“, na što uvijek odgovorim „Ne. Zaista ne želim znati ništa o tome.“ Što se tiče „crnoga viteza“, mislim da je taj naziv poprilično neukusan, ne sviđa mi se i uopće ne znam tko se toga dosjetio. Kada je Lord Mord prvi puta objavljen u Engleskoj, saznao sam da tamošnji čitatelji zapravo ne vole tu etiketu koja mi je tako nasilno prišivena, no eto – ona je ostala i čini se kako će ostati još jako dugo.

Kada je riječ o Umbertu Ecu – ja jednostavno nisam dobar kao on. On je prije svega teoretičar i znanstvenik, potom i romanopisac. Ja nisam teoretičar i znanstvenik, samo sam romanopisac. Možda smatram kako su neke od mojih priča bolje od Ecovih, ali on je ipak internacionalna zvijezda i sjajan znanstvenik koji ima tu moć kroz svoje romane učiti javnost o stvarima o kojima inače nikada ne bi imala prilike učiti. I to je ono što ga čini tako velikim.

Što Vas je inspiriralo za stvaranje Lord Morda i zašto baš priča o asanaciji?

Prag je bio jedina i najvažnija inspiracija te naravno, njegov dio koji više ne postoji, odnosno koji postoji ali ne izgleda više onako kako je izgledao u prošlosti. Smatram da je prije bio puno ljepši i zanimljiviji. Taj je dio grada srušen iz higijenskih razloga i danas jednostavno više toliko živopisan. Siguran sam da ga nije bilo potrebno mijenjati u tolikoj mjeri. Sve se to, dakako, dogodilo zbog novca. Određeni moćni pojedinci zbog vlastitog su profita željeli sagraditi nove stambene blokove, trgovine i slično. To me učinilo veoma tužnim, uznemirenim i zabrinutim, ali i sentimentalnim zbog svijeta koji je nekoć postojao. Priče mi upravo to i omogućavaju – odlazak u svijet i vrijeme koji su bili prije mojega. Kroz njih nastojim oživjeti prošlo vrijeme te naposljetku i uživati u njemu.

Lord_Mord_s260x375Na koji način stvarate i postoje li pritom određena pravila kojih se nastojite držati?

Tijekom dana radim kao urednik u jednoj izdavačkoj kući, kada stignem kući obično večeram i ako sam u dobrom raspoloženju, a nastojim biti u dobrom raspoloženju i ne biti lijen (smijeh), jednostavno sjednem za radni stol i – pišem. Kao i svaki drugi pisac, vjerujem. Nema određenih pravila, na kraju se svodi na rad.

U svoje priče ugrađujete mnogo iz mitova, legendi, povijesti općenito. Iz kojega razloga posežete upravo za tim motivima i što je to što vas ponajviše fascinira kada je riječ o povijesnim događajima?

Kao što sam ranije spomenuo, želio sam stvoriti grad prije 1900-ih, prije asanacije, urbanizacije, invazije modernoga vremena. Posegnuti za poviješću bilo je neizbježno. Prije 1900-ih, Prag je bio još samo jedan drugorazredni grad u Austro-Ugarskome carstvu i tek je s početkom dvadesetoga stoljeća započeo poprimati oblik zapadnoga, modernoga grada koji ima određenu važnost. Kao što znamo, nakon završetka Prvoga svjetskoga rata Prag je postao glavni grad Čehoslovačke, također još jedne zemlje koja danas više ne postoji, i tada je krenuo njegov ubrzani razvoj. Jednostavno me fascinira sve ono što je bilo i što je zbog određenih razloga ili tuđega utjecaja postalo zaboravljeno.

Koliko Vam je istraživanje važno u samome procesu rada i koliko se oslanjate na povijesne dokaze?

Prije nego krenem pisati, nastojim prikupiti sav postojeći materijal. Točnije, prođem kroz materijal koji ne uključuje uvijek samo rukopise. Jednako su mi važne fotografije, slike, arhitektonski nacrti iz vremena o kojem pišem, u ovome slučaju to su bili dokazi o postajanju nekadašnjega Židovskoga grada. Često mi se dogodi da nakon što pregledam određeni materijal dobijem ideju ili mi se razjasni ona s kojom sam krenuo. Na samome početku rada obično imam samo mentalnu sliku koja postane mnogo jasnija nakon što pređem poprilično veliku količinu tekstova i fotografija.

Urban_Lord_Mord_s260x373Kako gledate na grofa Arca i čemu težite kada je riječ o stvaranju likova i karaktera?

Za mene je on jedna obična bitanga (smijeh). Nikada ne želim da moji junaci budu ”prepozitivni” ili ”prenegativni”. Nastojim pisati tako da se u njima miješaju i dobro i zlo, odnosno da su oni sami bliski prosječnom, stvarnom čovjeku. Također, za mene je on i romantičarski junak koji kreće djelovati tek kada je doveden do samoga ruba. Mislim da je stvoriti izrazito negativan lik naprosto prelagano i stoga uvijek nastojim stvarati likove koji su kompleksni. Većina mojih likova jest pozitivna, no imaju svoju negativnu stranu. Vrlo je lako podijeliti svijet na izrazito crno i izrazito bijelo. Nikada mi nije cilj oživjeti negativne osobe iz svjetske povijesti, želim da su moji likovi ”normalni”, odnosno da žive u svojim malim situacijama i malim životima koji također mogu biti poprilično dramatični.

Što znači biti autor/umjetnik u današnjoj Češkoj, odnosno Češkoj u kontekstu Europske unije?

Veoma sam pro-EU – idealistički sam nastrojena osoba. Kada je riječ o političkim pitanjima, većinu mojih sunarodnjaka jednostavno nije briga. U mnogim češkim političkim strankama neprestano je prisutna anti-EU kampanja. Smatram da nam takav stav ne može donijeti ništa dobro. Mediji su također uvelike krivi, čini mi se da nas češće izvještavaju o onome negativnome, nego o onome pozitivnome. Umjetnicima je uvijek teško, bez obzira na ”režim” (smijeh). Siguran sam da ne bih nipošto mogao preživjeti samo od pisanja, imam troje djece i to nije nimalo jeftino (smijeh).

Što trenutno čitate i možete li nam preporučiti autora koji Vam je izrazito drag?

Spomenut ću jednoga kojega izrazito cijenim i čije sam sve knjige pročitao. Radio se o autoru imena Emil Hakl, sjajan autor, tematizira suvremenost i Češku danas.

Photo: Miloš Urban

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
The Racketeer, John Grisham cover
The Racketeer – John Grisham

Impresija Odavno želim da počnem da čitam i na engleskom, ali priznajem nije mi išlo lako. Ovo je prva knjiga...

Close