Margrit_Coates_s260x347

Margrit Coates

Margrit_Coates_s260x391

“Empatija je esencijalna, koliko s ljudima, toliko i sa životinjama.”

Margrit Coates jedna je od rijetkih koja je osvijestila ono što nam je svima prirodno dano, no često potpuno zatomljeno – otvorenost prema drugima koja uvjetuje jaku komunikaciju sa svim bićima našeg univerzuma. Započinjući razgovor s njom jedna stvar odmah je jasna: Margrit svima pristupa jednako; bez obzira na vaš status ili važnost, bez obzira na to jeste li čovjek ili druga životinja, njena pažnja je potpuno usmjerena na vas i ono što želite podijeliti. Osim što je svjetski priznata iscjeliteljica životinja i borac za njihova prava, ona je i autorica šest knjiga na temu iscjelivanja životinja od kojih će tri posebno razveseliti ljubitelje konja, dok svi vi pasoljupci i mačkoljupci (ili samo dobri stari životinjoljupci) možete pohitati u Planetopiju po svoj primjerak knjige Komuniciranje sa životinjama, prvi put izdan 2012. Upravo je ovo izdanje bilo povod predavanju koje je Margrit održala 15.10. u prostorima Makronove u Ilici. Ako niste imali prilike prisustvovati i iz prve ruke naučiti što vam vaš ljubimac želi poručiti kad vas onako gleda ili kako otvoriti srce i um prema svim živim bićima, nastavite čitati – Margrit je za našu stranicu otkrila pokoju tajnu.

Na razgovor dolazi pod dojmom posjeta skloništu za životinje nedaleko od Zagreba, oduševljena onime što zajednički trud ljudi može ostvariti i time obično sklonište pretvoriti u svojevrsno svetište. Naglašava kako je upravo takva suradnja ljudi i životinja, iskrena i ljubavlju okupana, od krucijalne važnosti za mir i zadovoljstvo jednih i drugih.

Lorna Kunčić: Kako je počeo vaš put, kad ste shvatili da imate poseban i neobičan dar?

Margrit Coates: Još kada sam bila dijete mislila sam kako su svi oko mene uključeni u ostale oblike života onako kako su uključeni u ljudski. Primjerice, kada razgovarate s osobom i pored vas je pas, on je jednako uključen u razgovor kao i vi, on emitira jezik. Sa životinjama taj jezik razumijemo umom, srcem i dušom… One ne komuniciraju verbalno, one ne pišu; ne mogu nam slati pisane poruke i ne mogu naglas reći ”Zdravo, obrati pažnju”. Ali imaju misli, prosudbe i osjećaje te veoma jako komuniciraju s nama. To može biti samo pogled ili dodir, no informacije se uvijek šire zrakom. Ja sam mislila kako svi žive na toj valnoj duljini, koristeći svoje dlanove kako bi dotakli onog koji se ne osjeća dobro. Postepeno sam počela uviđati kako to nije slučaj i tijekom svog rada shvatila sam kako ljudi nemaju dovoljno mira. Životinje traže mir unutar sebe i tako dobivaju informacije, no ljudi su okruženi bukom, a ako nisu teže tome da je stvore. Ako nemate unutarnji mir, tada ne možete čuti. To je ono što trebate stvoriti kako bi se povezali… Ljudi su postali veoma loši slušatelji, no životinje u tome uspijevaju po svojoj prirodi, to je način na koji prenose misli. Primjerice, danas u onome skloništu za  životinje, kada sam radila s predivnim malim ženskim pomerancem i rekla ženi nešto o njoj, ona se okrenula i počela lickati, a žena smijati. Pas je uzdahnuo rekavši ”U pravu je, obrati pažnju i slušaj”. To se događa toliko često kad radim s psima, mačkama ili konjima – počinju se uključivati u razgovor! Time postaje očigledno da čuju, razumiju i potvrđuju.

Uz svu užurbanost modernog svijeta, neprestanog vibriranja privatnih i poslovnih telefona te trčanja s jednog mjesta na drugo čini nam se kako smo bačeni u centrifugu stresa, često se žaleći na svoju usamljenost i nerazumijevanje od drugih bića u našem svijetu. Margrit nam je otkrila gdje leži rješenje: ”Sve ovo je o stvaranju unutarnjeg mira ili traženju istog. U godinama bez tehnologije imali smo više unutarnjeg mira. On je baza za sve.”

Ipak, postoji li nešto što moramo znati o sebi kako bi uopće počeli razgovarati sa životinjama?  Je li dobra komunikacija s ljudima baza za životinjsku? Ili jednostavno postoje ljudi koji imaju snažnu vezu sa životinjama, no ne podnose ljude?

Empatija. Empatija je esencijalna, koliko s ljudima, toliko i sa životinjama. Neki kažu kako mrze sve ljude i žele dane provoditi sa životinjama, no to je prepreka jer znači da držite neku vrstu gnjeva u sebi. Potrebno je imati empatiju za cijelu ljudsku situaciju, jer svi smo veoma složeni… Također, potrebno je shvatiti kako mi nismo glavna, već dominantna vrsta. Ne imati veliki ego, jer on je zadnje što će pomoći u komunikaciji sa životinjama – ne radi se tu o nama. Trebamo odbaciti svoje namjere i osvijestiti da ukoliko u tu komunikaciju ulazimo jer želimo nešto za sebe, nećemo uspjeti. Ono s čim trebamo pristupiti jest bezuvjetna ljubav, ono što trebamo reći je: ”Ovdje sam, čujem te, reci mi sve što želiš, podijelimo tvoju priču.” Sjećate se gospođe sa sinoćnje promocije koja je bila veoma uzrujana jer je trebala dati uspavati svoju mačku i osjećala se kao da ne može doprijeti do nje? Često te stvari okrenemo na sebe, umjesto da stavimo fokus na životinju. Ako želite biti dobar komunikator, odnosno jak (to smatram boljim izrazom), morate biti sposobni reći ”Ovo nije o meni, ono što je bitno si ti i tvoje misli.” Odstupiti od vlastitih želja i potreba je jak temelj za razumijevanje.

Premda bismo svi voljeli čuti što nam naše životinje žele poručiti, neočekivani ulazak u taj svijet mogao bi nas izbaciti sa stolca – jeste li ikad osjetili strah zbog svoje neobične sposobnosti?

Neee, nikako. Životinje imaju svoj unutarnji svijet i ono što sam ja uvijek dobivala od njih je bilo prihvaćanje. S vremenom sam prikupljala više iskustava i radila s više životinja te tako ustvrdila da je ovo činjenica. Znate, ljudi često kažu kako sumnjaju u sebe, da ne čuju, kako nisu sigurni komunicira li životinja ili oni projiciraju – a ja im uvijek kažem da vježbaju. Pričajte sa životinjama, pričajte s vlasnicima, tražite verifikaciju. Nakon nekog vremena dobivate više samopouzdanja zbog stvari koje vam se u tim trenucima događaju. Jer to je ovdje, a vježbom postaje dio nas. I to je činjenica, to je istina.

Na promociji ste, pokazujući snimku iscjelivanja slonice Anne nakon dugog i mučnog vremena provedenog u cirkusu, spomenuli kako su se čuvari u azilu smijali, ne shvaćajući vas ozbiljno. Kako se nosite sa skepsom drugih i kritikama na vaš rad?

Stavljam svoju energiju u ono što radim, a ne u uvjeravanje ljudi koji ne žele istraživati ili vjerovati. To je njihovo putovanje i nemam vremena ili potrebe da se prepirem s njima ili ih uvjeravam u suprotno. Njihov život, to je to. Moja energija ide u moj rad, istraživanje svog rada i pomaganje životinjama. Skepticima kažem da otvore um, jer otvoren um otvara i srce. Zatvorenost uma po pitanju bilo čega u životu dovodi nas do toga da ne istražujemo ništa novo, do toga da kažemo kako je Zemlja ravna. Uvijek istražujem znanja i informacije jer u svemu pronalazim nešto stimulirajuće. To vam je to, otvorite um, dođite pogledati životinje! Poslušajte njihovu priču. Glavni dokaz pronalazim u radu sa životinjom kada mi ona kaže nešto, a ja to prenesem ljudima bez imalo prethodnog znanja o njoj. Ono što radim ne šteti nikome, ja pomažem – ne samo da ljudi uspostave jače veze već da i životinje dobe glas. Poput one male psice u azilu, ako imate otvoren um vidjet ćete sreću i mir koji ona tamo osjeća. Vidjet ćete radost i dobrobit u pomaganju drugom živom biću. Otvoren um vidi, zatvoren je slijep.

Margrit_Coates_s260x274Kao što naglašavate u svom radu, svaka životinja je individua i trebamo joj pristupati kao posebnom biću, no jeste li u svom radu primijetili neki uzorak, neke sličnosti? Postoji li određeni oblik ljudskog ponašanja koji se ponavlja i šteti životinjama?

Rekla bih kako je najteža stvar s kojom se životinje ne mogu nositi unutarnji gnjev koji mnogo ljudi ima. Unutarnja napetost koju one osjete. To ih čini opreznima – što će čovjek učiniti sljedeće? Gnjev i napetost su bespotrebni, jer radost je svugdje. Te stvari su bolesti ljudske vrste jer su dio htijenja. Želim veću kuću, bolji auto, ljepšu haljinu… A možete pogledati iznad sebe i primijetiti lijepu boju neba, zanimljivi oblik lista. Jednostavne stvari donose sreću. Životinje to znaju – one primjećuju. Osim toga, naša velika mana jest potreba za dominacijom i kontrolom, traženje moći kroz kontroliranje okoline. Trebamo se opustiti, omekšati. Nažalost, postajemo sve više tehnološki i općenito odvojeni. A sličnosti među životinjama? Sve traže ljubav, sve žele dati ljubav. Zato je ovaj azil danas bio predivno mjesto. Ljubav se mogla namirisati, vidjeti i osjetiti. Veoma je moćno vidjeti utjecaj samo dvije žene na sedamdeset pasa. A svi ti psi se slažu! Sve to je došlo od dva ljudska bića. Ljudi podcjenjuju moć ljubavi. Pritom ne mislim na onu romantičnu tu-je-muškarac-jako-ga-volim ljubav, već na empatičnu, senzibilnu ljubav koja daje, brine se i njeguje te ne očekuje ništa zauzvrat. Davanje svog srca samo zato što možeš i jer ti je stalo. Gledati u oči drugo biće, bez obzira je li to čovjek, pas ili mačka i  reći da ga voliš više od sebe, da ga želiš iskreno usrećiti. Ili, ne da te ja želim usrećiti, već želim samo da budeš sretan. Dajem ti slobodu duše i mir, ne želim ti stvoriti strah; strah od situacije u kojoj se nalaziš, strah jer ne znaš kako ću reagirati ili što ću ti reći. Tu je samo smirenost i sreća koju donosi život u sadašnjem trenutku. Životinje to znaju, one uživaju u svakom trenu. I zato, stvorit ću puno takvih trenutaka, zamrznutih u vremenu, nanizat ću ih poput ogrlice i dijeliti ih. To je ovdje za sve nas i puno je bolje od nepotrebnog fokusiranja na male, nebitne stvari zbog kojih ne vidimo širu sliku.

Kad ste osjetili potrebu da svoje znanje podijelite kroz pisanje?

1999. sam se počela specijalizirati za liječenje životinja te odlučila potražiti knjigu na tu temu, uskoro shvativši da premda postoji bezbroj knjiga na temu liječenja ljudi, nema niti jedne na svijetu o iscjelivanju životinja. Odlučila sam da ću ja napisati jednu! U to vrijeme sam mnogo radila s konjima, pa sam sukladno tome složila sinopsis na temu liječenja konja i poslala ga izdavačima koji objavljuju literaturu tematski vezanu za njih. U roku od šest tjedana pristigle su mi odbijenice od svih njih. ”Ovo je glupa zamisao. Konji? Iscjelivanje? Duhovna bića? Jesi li ti luda? Zaboravi ovo, to su konji. To se nikad neće prodavati.” Pomislila sam kako to možda i nije bila tako dobra ideja. No, predivan je dan u listopadu krajem te iste godine, uzimam šalicu biljnog čaja i zaputim se prema svom vrtu gdje sam kanila uživati sa svojim mačkama. U sljedećem trenutku jedna od mačaka intenzivno gleda u mene i govori: ”Odi u svoj ured i bez gledanja izvuci knjigu s police. Svoj sinopsis pošalji tom izdavaču i tvoja knjiga će biti objavljena. Hajde, učini to. Učini to.” Napravila sam kako mi je rečeno i s rukom preko očiju izvukla knjigu. Pomislih kako ovo neće funkcionirati; izvukla sam knjigu o liječenju kristalima, a ne o konjima. Ipak, nazvala sam Random House London i pitala kome trebam poslati svoj rukopis. Odgovorili su mi kako ne objavljuju takve knjige, no mogu pokušati s tom-i-tom osobom. Napisala sam pismo, isprintala sinopsis i sve strpala u sandučić. Dva dana kasnije zazvonio je telefon. Na liniji je bila Judith Kendra, voditeljica izdavaštva, koja mi je rekla: ”Ovo je veoma zanimljivo… Stol mi je bio potpuno čist, a na sredini su stajali Vaše pismo i rukopis. Inače objavljujemo knjige o iscjelivanju, no prošli tjedan smo na sastanku odlučili kako se moramo proširiti na nova tržišta, s time da je jedan od prijedloga bio iscjelivanje životinja – prijedlog koji smo ostavili po strani jer ne znamo nikoga tko se time bavi. I onda je stiglo Vaše pismo.” Tako je knjiga za koju nije postojalo tržište u svijetu konja bila dva puta izdana u roku od dva mjeseca, protresavši taj svijet iz temelja. Bila sam preplavljena pismima ljudi koji su mi govorili kako misle da su bili jedini koji komuniciraju sa svojim konjima, osjećaju trnce i toplinu u svojim dlanovima kada ih dotaknu. Healing for Horses pokrenula je lavinu sličnih knjiga i dogodila se velika promjena. Naravno, suočila me i s puno kritika u to vrijeme jer je tema bila potpuno nova, bila je ispred svoga vremena. Zato mi je i bilo teško u početku; nisam imala primjer koji sam mogla pratiti.

Nakon trideset i pet godina rada kao stručna iscjeliteljica koja je održala više od 22.000 konzultacija s različitim životinjama, osobno ili u skloništima, možete li izdvojiti ono što je najvažnije?

Najvažnije što sam naučila jest da znam veoma malo o našem svemiru, iscjelivanju i komunikaciji. Naučila sam da svaka seansa donosi novo znanje, onako kako mi je došlo danas u skloništu. Svakom novom početku pristupam s pitanjem što ću danas naučiti? koje iskustvo će mi doći?. Ono što me čini gladnom znanja je saznanje o svemu čemu me ne-ljudske životinje mogu podučiti. Također, kroz godine rada uvidjela sam kako životinje posjeduju riznicu znanja kojeg ljudi niti ne percipiraju. Postoji toliko stvari koje moramo otkriti! Danas nisam bila u predivnoj haljini u lijepom salonu s bisernim naušnicama, nisam imala sređenu frizuru i šminku, no tih par sati koje sam provela u tom skloništu  bili su bez cijene. Vrijeme je letilo; sve je ostalo postalo nebitno. Sada taj događaj imam poput dragulja u svom srcu i uvijek će biti tu, mogu razmišljati o njemu i prisjećati se. Jednoga dana ćemo nestati i za sobom uzeti te dragulje, ostati će ono što smo napravili. Moje naušnice netko može uzeti i prodati ih na tržnici, no ovakve trenutke uzimam sa sobom.

Margrit_Coates_s260x347Žurite natrag u Englesku kako bi se pripremili za poseban projekt sljedećeg tjedna, kad će se u britanskom Parlamentu održati sjednica na temu terapeutskog rada s konjima. Prije par godina bili ste i dijelom konferencije ‘Awakening to Animals’ koja povezuje ljude koji dijele strast za životinjama i komunikacijom među vrstama. Koliko su takva događanja, kao i vaš rad s poznatim aktivistima za prava životinja, bitni za promjenu u našem odnosu prema njima? Primjećujete li promjenu danas u odnosu na svoje početke?

O da, svakako. Dogodio se izniman uzlet u javnoj percepciji odnosa prema životinjama. Na brojnim sastancima imala sam prilike upoznati mnogo poznatih ljudi, od Briana Maya iz Queena do Judi Dench i Toma Feltona iz Harryja Pottera, koji se ne boje stati iza svojih ciljeva i dati glas protiv nepravde. Doživjela sam da Nizozemska ima političku stranku u Senatu zaduženu za životinjska prava, a i jedan od mojih prijatelja veterinara u Švicarskoj je uspio pogurati zakon o zaštiti konja. Vidim mnoštvo promjena kako izlaze na vidjelo. Nikada ne smijemo zaboraviti da sve što radimo životinjama, u konačnici radimo sebi samima. Jedan od načina da promijenimo stvari je kroz obrazovanje. Ono što volim u radu s mladim ljudima  je njihova otvorenost i spremnost za učenjem.

Jedna od brojnih misli koje ste podijelili s publikom na predavanju u Zagrebu jest i ta da je komunikacija ples – možete li nam otkriti par trikova za lakše učenje koraka?

Pratite partnera! Zaboravite na kontrolu, nemojte misliti da znate što treba raditi. Kada uđete u ples komunikacije i iscjeljenja, pratite, nemojte voditi. Životinje i svemir vas usmjeruju. Uđite, pustite se i pratite. Nemojte izmišljati svoje koreografije jer tako ćete se blokirati i dovesti do frustracije. Ne znamo korake i ne trebamo ih znati dok ne dođu.

Za kraj, možete li nam otkriti planove za budućnost?

Voljela bih napisati još knjiga, no još uvijek pokušavam otkriti gdje, kako i što. Imam puno ideja, taj plan je definitivno negdje gore u svemiru. Voljela bih raditi na još televizijskih emisija poput onoga što sam radila za Animal Planet i trenutno sam u dogovorima za slične projekte. Nastaviti putovati, podučavati; raspored za sljedeću godinu mi je već prepun. Znate, premda planiram, volim ostaviti stvari fleksibilnima. Nikad ne znate što će se dogoditi i što može iskočiti. Primjerice, nalazim se s Draganom, hrvatskim zagovornikom za životinjska prava koji djeluje kroz glazbu i pokušat ćemo naći način da surađujemo – to je došlo neočekivano! Otvorena sam za prilike. Otvorena, ali ne očekujem, jer ne znam što je vani. Istražujem svoje putovanje sa životinjama, bez njih ne bi bila tu. Neprestano radim na tome da ostanem u istini, jer životinje znaju.

Photo: Margrit Coates

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
The Racketeer, John Grisham cover
The Racketeer – John Grisham

Impresija Odavno želim da počnem da čitam i na engleskom, ali priznajem nije mi išlo lako. Ovo je prva knjiga...

Close