Lord_Mord_s260x375

Lord Mord: Triler o Pragu

Vi, gospodo vijećnici, vi nas mrzite. No to i ne bi toliko smetalo. Puno je gore što vi mrzite i naš grad, kuće koje želimo zaštiti. Vašu mržnju ne razumijem, ali osjećam je kao najodvratniji smrad koji se može zamisliti. To nije smrad iz Staroga grada ni iz Josefova, ni s Male strane i drevnih Hradčana. Taj smrad je jedino vaš, iz vas dopire, vi ga širite uvijek kad čovjek svim srcem progovori u prilog bilo čemu što ne donosi dobit.

Originalni naslov: Lord Mord, Urban Miloš

Lord_Mord_s260x375Miloš Urban češki je romanopisac koji je u svjetskim i češkim antologijama često nazivan „crnim vitezom češke književnosti“; na književnu je scenu ušao 1988. godine te je svojim prepoznatljivim stilom odmah po izdanju debitantskoga romana Posljednja točka na rukopisu postao novo književno ime od iznimne utjecajnosti i važnosti u cijeloj zapadnoj hemisferi. Urbanom je češki „novi val“ dobio svojega predvodnika, a sama književna scena „još jednoga“ autora koji je nastavio tradiciju visokokvalitetne češke književnosti koja ne prestaje zadivljivati kako književne teoretičare, tako i književnu publiku.

Ovaj je roman, na doslovnoj razini, priča o Pragu i njegovim stanovnicima na kraju devetnaestoga stoljeća – kao  što ćemo vidjeti, prostor i povijesni trenutak u njemu su presudni te ga u potpunosti određuju, a sama se fabularna linija razvija kako se i razvijaju izvanjske okolnosti prostora o kojem se govori. Bez imalo pretenzija da bude misteriozan ili da roman pretvori u alegorijsko djelo, Urban nam, gotovo na pladnju, iznosi sve ključne točke te vrlo brzo primjećujemo univerzalnost tema kojima je posvetio svoje stranice.

Češku zatječemo u trenutku kada je još uvijek dio umirućega Austro-Ugarskog carstva, borba za odcjepljenje u punom je jeku, a stanovništvo je, dakako, podijeljeno na one koji se priklanjaju staroj vlasti te one koji zadobivaju status „državnih neprijatelja“. Početak je to burne suvremene češke povijesti i pitanja češke samostalnosti koja će biti razriješena tek jedno stoljeće kasnije. Uz brojne društvene i povijesne teme koje su uvedene odmah u prvome poglavlju, ona koja je odmah osobito istaknuta jest pitanje jezika. Sveopća prisilna germanizacija u slavenskim zemljama svoj je trag ostavila i u Češkoj, a pasusi u kojima se Urban osvrće na gubitak autonomnosti češkoga jezika ne mogu ne podsjećati na povijesne primjere koji su zabilježeni i u ovim prostorima. Ipak, njemu nije u cilju isticanje (pretjeranoga) nacionalnog ponosa niti aludira na isti, već prvenstveno kroz povijesna događanja i jezična pitanja uvodi egzistencijalistička promišljanja o slobodi, samostalnosti i općim ljudskim pravima.lord_mord_eng__s260x420

Pripovjedački glas pripada glavnome liku grofu Arku, liku koji zajedno sa svojom obitelji predstavlja posljednje izdisaje europskoga plemstva kakvo je povijest nekoć poznavala. Živeći isključivo od svojega nasljedstva, svakodnevnicu provodi u čistome hedonizmu, neprestano se trudeći da njegovu stabilnost ništa ne naruši. Dakako, niti sam grof neće moći uteći pred stalnim društvenim previranjima. Kako je roman ispripovijedan iz Arkove perspektive, autentičnost jezika i stila za kojim Urban poseže su, između ostaloga, dokaz njegovoga iznimnoga književnog znanja i vještine. Grof na svijet gleda s podsmijehom, s visoka, ponekad s prijezirom, često nezainteresirano, osim, sasvim očekivano, u onim trenucima kada se radi o očuvanju njegovoga osobnog mira. Iako čitatelj gotovo uvijek staje na stranu onoga tko pripovijeda, u ovome romanu Urban uspijeva ostvariti svojevrstan revolt pa i čitateljevo neslaganje s postupcima glavnoga lika, no istovremeno snažno zadržava njegov fokus na razrješenju priče. Vrlo inteligentno skrojen lik, grof Arko ne sakriva svoj „liberalni“ način života; čest je posjetitelj bordela, u istovremenoj je „vezi“ s nekoliko različitih žena različitih dobi, rado iskušava različite droge, čest je uživatelj apsinta, a bolesna pluća nastoji izliječiti tabletama s hidroklorom, odnosno tabletama s heroinskim supstancama. Spomenute tablete s hidroklorom prodaje mu doktor Hofman koji zbog straha od uhićenja bježi u Švicarsku kako bi nastavio raditi na poboljšanju „nevjerojatnoga lijeka“. Zanimljivost leži u tome što će kasnije u povijesti švicarski doktor Albert Hofmann prilikom rada na otkrivanju lijeka za različite bolesti temeljenom na halucinogenim drogama stvoriti LSD – LSD je smatrao „lijekom za dušu“, baš kao i grof Arko Hofmanove tablete iz ove priče. Slučajnost ili ne, Albert Hofmann će također biti prisiljen na često mijenjanje adrese.

Dio Praga u kojem grof Arko najradije provodi svoje vrijeme jest predio poznat kao Židovski grad; uslijed konstantnih nemira i društvenih promjena lokalne vlasti odlučuju kako je njegovo vrijeme isteklo te kako će u potpunosti morati biti renoviran, točnije uništen, da bi naposljetku bio uređen u skladu s europskom tradicijom planske gradnje i suvremenom kanalizacijom. Za jedne uzrok bolesti i „grešnoga“ života, za druge prostor skrojen po mjeri boema, Židovski će grad postati središnja točka praških sukoba u koje će biti upleteni svi stanovnici, od prostitutki do tajne policije. Grof Arko, iako sklon svojevrsnom ignoriranju stvarnosti, inzistira na kupnji kuće koja je smještena točno na sjecištu budućih vodovodnih cijevi u predjelu koji će među prvima biti sravnjen sa zemljom. Namjerno ili ne, uplest će se u svijet od kojega je uporno bježao te će tako otvoriti Pandorinu kutiju društvenih problema i odnosa moći koji nisu ništa drugačiji od – današnjih.

Borba između staroga i novoga svijeta, dna i vrha društvene ljestvice, tradicije i suvremenosti, pravde i mita te autentičnosti i progresa temeljne su točke na kojima Urban gradi ovaj tekst. Atmosfera koja ga ispunjava neupitno je mračna, mistična, groteskna te često gotovo fantastična – upravo u skladu s vremenom o kojem govori. Također, ono što fascinira jest suptilno isplivavanje tema rastućega antisemitizma, borbe za prostor grada, ksenofobije i „novoga doba“ koje će uslijediti sve skorijom globalizacijom. Vrlo je lako primijetiti sličnost u obrascima ljudskoga ponašanja koji se ponavljaju kroz povijest i upravo nas na njih Urban i upozorava. Od pitanja državne samostalnosti, službenoga pisma, uređenoga grada, pitanja čiji je grad uostalom te sve do razmišljanja o tome tko određuje pravila kada je riječ o ljudskim odnosima, Miloš Urban ovim tekstom progovara o europskoj prošlosti i budućnosti, njihovoj nevjerojatnoj sličnosti te postavlja pitanje hoće li društvena kretanja ikada biti oslobođena okova svoje povijesne određenosti.

Hrvatsko izdanje

ljevak_s100x32Lord Mord

 

Englesko izdanje
amazon_s30x30Lord Mord

 

book_depository_s30x30Lord Mord

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Susjed _260x420
Susjed – Marina Vujčić

Impresija Živim u velikim zgradama, gotovo cijeli život. Djetinjstvo i mladost sam proveo u Novom Zagrebu, najprije u jednom naselju...

Close