Jens Lapidus

Jens Lapidus

“Ne uništavam namjerno sliku idealnog švedskog društva, ali mi je zanimljivo pisati o onom što ni sami Šveđani ne znaju o svojoj zemlji.”

Jens Lapidus (1974.) švedski je odvjetnik kaznenog prava i pisac. Kao autor, najpoznatiji je po Stockholmskoj trilogiji koja uključuje romane Laka lova, Nemoj zajebat i Život na visokoj nozi.

Jens Lapidus Zagreb Book Festival

Jens Lapidus u Zagrebu

Uz to, objavio je i grafički roman Gang War 145 i novelu Mama Tried. Lapidusov stil često se uspoređuje s Jamesom Ellroyem i Dennisom Lehaneom. Danas je Lapidus najprodavaniji autor krimića u Švedskoj, drugačiji od ostalih, a o njegovim romanima priča cijela zemlja. U trilogiji otvoreno i hrabro prikazuje kriminalni milje Stockholma u maniri kultnog pisca krimića J. Ellroya – iz perspektive loših momaka, šefova mafije i kriminalaca, ali i naizgled uspješnih pojedinaca i moćnika. Svi su oni dio jednog izopačenog paralelnog državnog sustava u kojem djeluju zločinačke skupine infiltrirane u legalan poslovni svijet.

U intervju za CitajMe.com Jens nam je ispričao kako je započeo s pisanjem, na čemu danas radi te što ga čini drugačijim od ostatka bogate švedske kriminalističke scene.

Denis Vukosav: Niste prvi put u Hrvatskoj?

Jens Lapidus: Ne, bio sam prije desetak godina ovdje, putovao sam naokolo, bio sam malo u Zagrebu, a nakon toga otišao na more. Ovaj put isključivo je profesionalno, nakon boravka na festivalu vraćam se u Stockholm. Inače tako radim u zadnje vrijeme, imamo troje djece i trudim se ne ostati nikad duže od onog što je potrebno.

Odvjetnik i romanopisac – pomaže li posao u pisanju romana?

Da ste me pitali prije 2 godine rekao bih vam da oba posla radim istovremeno, iako je pisanje bilo hobi. Danas se odvjetništvom bavim samo djelomično, moglo bi se reći pola radnog vremena. Prije 2 godine kad smo dobili treće dijete, posvetio sam se prvenstveno obitelji i pisanju.

Jednog dana odlučili ste napisati knjigu.

Sjećam se vrlo jasno trenutka kad sam prvi put napisao nešto fikcijsko. Održavalo se suđenje grupi mladića za pljačku stana. Nije se tu radilo o nekoj ozbiljnoj pljački novca ili slično, već situaciji u kojoj su ta tri mladića upala u nečiji stan, prebila stanare i orobila ih. Uzeli im stvari iz novčanika, mobitele, sitnice. Suđenje je došlo do zadnjeg dana koje se u Švedskoj naziva personalia, kad sudac saznaje neke detalje o osobnom životu optuženika kako bi odlučio o kazni. Nakon što je sudac postavio pitanje gdje se vidite za 5 godina, umjesto uobičajenih odgovora koje dobivaju u tim prilikama kad optuženici obećaju kako će se popraviti, ovdje su se mladići počeli derati na suca da ništa ne razumije, da oni nisu mogli postati ništa drugo osim kriminalaca, da je to za njih normalno. Te večeri sam upalio računalo i napisao prvi tekst – kratku priču o pljački stana. No, nije bila pisana iz perspektive pozitivaca, već iz perspektive kriminalca. Jer ako postoji u Švedskoj osobe kojima je kriminal posao, onda sigurno postoji interes da se čuje i priča ispričana iz njihove perspektive. Nisam to radio radi knjige ili zarade, već sam osjetio potrebu da moram to zabilježiti.

Laka lova, Jens Lapidus naslovnica

Laka lova, Jens Lapidus

Da li vam klijenti dolaze zbog knjiga koje ste napisali, s obzirom da radite kao odvjetnik obrane?

Više ne uzimam nove slučajeve, već samo postojeće, izuzev ako je nešto vrlo specifično ili ako dolaze preko nekog poznatog. Naravno da me na neki način ovo što pišem reklamira. No, znate li vi ijednog odvjetnika u Hrvatskoj koji se bavi gospodarstvenim kriminalom? Vjerojatno ne. Ali sigurno znate nekoliko koji se bave krivičnim pravom, oni su poznati javnosti. A tako je i u Švedskoj, odnosno vjerojatno posvuda.

Likovi kriminalaca koji potječu s ovih prostora često su teme romana skandinavskih autora – da li su Balkanci uistinu donijeli organizirani kriminal na sjever Europe?

Bilo bi pogrešno reći da su donijeli organizirani kriminal, ali je činjenica kako su krajem 90-ih i početkom tisućljeća kriminalnu scenu kontrolirale srpske i crnogorske bande. I danas je tržište droga najvećim dijelom u njihovim rukama, znam to iz svoje prakse. Objašnjenje je djelomično u imigraciji jer su u 70-im i 80-im godinama prvi imigranti bili s ovih prostora te su se u proteklim godinama snašli, smjestili se i upoznali društvo. Drugi razlog je sigurno rat na Balkanu koji je kriminalcima omogućio vojničku obuku, naučio ih korištenju oružja i eksploziva, te im i omogućio pristup ilegalnom oružju. Danas u Švedskoj, najčešće oružje na crnom tržištu je pištolj Zastava.

Pišete drugačije, vaši romani odišu realnošću?

Drago mi je kad mi to kažu. To mi je i bio cilj. No, s druge strane cjelokupan uspjeh skandinavskih triler autora je za mene u isto vrijeme sjajna stvar i prokletstvo jer, kako sam rekao, nisam dio uobičajene švedske scene. Naravno da je Stieg Larsson napravio sjajnu stvar za sve autore iz Skandinavije sa svojom Milennium trilogijom jer nam je otvorio vrata svjetskog tržišta. No, s mojim knjigama neki se čitatelji razočaraju jer ne dobiju ono što su očekivali, navikli na stil ostalih švedskih autora, dok se drugi opet oduševe jer sam različit, dajem sliku o švedskom društvu o kojoj mnogi ljudi nisu ni znali da postoji. Trudim se biti autentičan, pisati o stvarima koje sam vidio na suđenjima. Iako to ne znači da sve što pročitate u mojim knjigama je istina, mnogo toga je fikcija.

Jens Lapidus

Jens Lapidus

Pisanje iz pozicije negativaca nije toliko često u švedskom trileru.

U Švedskoj postoji prilično uobičajen format pisanja triler romana – imate ubojstvo, istražitelja i rješenje slučaja na kraju. Ima nekih manjih odstupanja, no to je neka osnovna struktura koja se redovno primjenjuje. Kad sam krenuo s pisanjem poželio sam to okrenuti sa svaki mogući način naopačke. I tako sam prekinuo vezu s skandinavskom tradicijom. Uvijek postoji policajac ili istražitelj – ja sam odlučio da kod mene neće biti policajaca, osim iznimno korumpiranih. Uvijek je ubojstvo u središtu događaja – ja sam rekao da neću imati ubojstvo, imat ću stvari koje se stvarno dešavaju. Nema zapravo puno u Švedskoj takvih strašnih zločina kakve se opisuje u romanima kolega ili u pojedinim američkim romanima. Odlučio sam imati drogu, trafficking, pljačke. S druge strane uvijek je zanimljivo biti u glavi negativaca, što pokazuje i primjer nekoliko vrlo uspješnih TV-serija u posljednje vrijeme – sve imaju anti-heroje. Volite ih mrziti, mrzite to što ih volite. Takve su i moje knjige.

Da li svjesno rušite mit gotovo savršenog švedskog društva kako ga se doživljava širom svijeta, pa i na ovim prostorima?

(smijeh) Ne, ne radim to namjerno. Iako je primjerice bilo zabavno kad smo sinoć gledali film sponzoriran od Veleposlanstva Švedske pa sam im rekao da nisu trebali sponzorirati moju knjigu jer ne priča baš afirmativno o švedskom društvu. (smijeh) Uništava tu sjajnu sliku o nama u svijetu. No, ne radim to namjerno. I dalje smatram kako se radi o dobrom društvu, no meni je zanimljivo pisati o onom što ni sami Šveđani ne znaju o svojoj zemlji i ljudima koji nisu baš najpozitivniji u svojim aktivnostima, da se pristojno izrazim.

Kako gledate na problem imigracije, koliko se Švedska promijenila zadnjih godina?

Ne mislim kako je imigracija promijenila toliko švedsko društvo, a mene osobno ne brinu toliko imigranti. To je trenutno škakljivo pitanje u domaćoj politici, postoji i sve popularnija stranka koja se protivi imigraciji. Dobro je pričati o tome, vidjeti što se može popraviti, ali ne zaboravimo da je jedna od glavnih razloga švedskog uspjeha upravo imigracija koja je omogućila ubrzani razvoj prije 50-ak godina. Upravo su ti ljudi, u situaciji kad nije bilo dovoljno domaće radne snage, omogućili da Švedska postane bogata zemlja.

Nemoj zajebat, Jens Lapidus naslovnica

Nemoj zajebat, Jens Lapidus

Kako objašnjavate uzlet skandinavskih autora u svjetskim razmjerima, prvenstveno trilera – da li se sustavno radi s autorima i promovira pisanje ili je nešto drugo u pitanju?

Ne, nema nikakvog sustavnog poticanja od države. Rekao bih da je opet uzrok Stieg Larsson. Nakon njegovog uspjeha svi su počeli pisati, postoje specijalizirani časopisi sa savjetima za pisanje, tečajevi kreativnog pisanja. A naprosto kvantiteta nužno na kraju dovodi i do rasta kvalitete. No, s duge strane postoji i duga tradicija švedskog krimića poput Henning Mankell i autora prije njega koji su postavili temelje kriminalističke scene na koje se današnji uspjeh nadovezao. No, oduvijek je tu bila uobičajena komponenta socijalne kritike iako ne kod svih autora, poput Camille Lackberg. Također, pisanje trilera je žanr u kojem se može pisati o neobičnom ponašanju ljudi pa je i zato uobičajen izbor novih autora. Dvojac koji se krije iza pseudonima Lars Kepler krenuo je s pisanjem nekih drugih stvari, a s obzirom na visoku kvalitetu onog što pišu nije im bilo problem uklopiti se u žanr.

Smeta li vas što vas se gleda zajedno, kao dio grupe autora koji dolaze iz Švedske?

Da. Baš kako sam rekao, pripadnost skandinavskom krugu u isto je vrijeme najbolja i najlošija stvar koja se meni kao autoru dogodila. Ako pišete tradicionalno, onda to i nije problem, ali meni koji sam drugačiji, to predstavlja prepreku jer sam ja više naslonjen na američki stil pisanja trilera. Upravo čitam nešto takvo i sjajno je (pokazuje na ‘All Involved’ Ryana Gattisa), obračun na ulicama Los Angelesa u 90-im godinama. Stoga, ne osjećam se dijelom te švedske grupe, ni stilski, po pitanju priča koje nudim, likova…

James Ellroy uzor među autorima?

Da, svakako. Prvenstveno priče koje donosi, kompleksne i s mnogo likova koji po pitanju morala nisu baš potpuno ispravnih pogleda, pa se ne može reži da li su dobri ili loši. No, isto tako jezik kojim piše utjecao je na to da i moja trilogija bude pisana na sličan način. Kratke rečenice, strane riječi, znakovi interpunkcije korišteni u svrhu dočaravanja eksplozivnosti radnje. Veliki sam Ellroyev fan.

vip rummet. Jens lapidus, cover

VIP Room, prvi roman iz novog serijala

Stockholmska trilogija zapravo je jedan roman podijeljen u tri knjige?

Rekao bih kako je najbolji način za pročitati moje knjige uzeti ih i pročitati sve tri zaredom, kao kad gledate sve epizode jedne sezone TV-serije. Puno likova i radnja koja se nastavlja na taj način će se najbolje doživjeti.

Vaše ime na latinskom znači napravljen od kamena? Ima li neke simbolike?

Moje ime je po porijeklu litvansko-židovsko. Nisam to znao, moja obitelj je došla prije više od 150 godina u Švedsku, no na jednom suđenju za drogu sam branio Litvance  – sudac se potpuno pogubio u imenima jer smo svi imali prezimena koja su slično zvučala pa sam tako doznao i nešto o svom porijeklu.

Možete li nam ukratko predstaviti vašu novu seriju romana koja je započela naslovom ‘VIP soba’?

Prvi dio nove serije u Švedskoj je objavljen prošle godine, a drugi dio pod nazivom ‘Stockholm Delete’ će upravo izaći na skandinavskom tržištu. Radi se o dva lika, muškarcu koji je bio dugo u zatvoru iz kojeg je pušten i ne zna što da radi s životom, te žene koja je mlada odvjetnica. Njih dvoje iz neobičnih razloga moraju surađivati kako bi riješili slučaj otmice. Više je tradicionalan roman u smislu da se vrti oko rješavanja nekog slučaja, no ipak je napisan u mom stilu, nudeći Stockholm kakvog poznajete u mojim romanima, iako su likovi drugačiji.

Photo:  Anna-Lena Ahlström, Denis Vukosav

Comments

comments

Sve je počelo s nekoliko tekstova o pročitanim knjigama, sad već davne 2013. g.
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
The Racketeer, John Grisham cover
The Racketeer – John Grisham

Impresija Odavno želim da počnem da čitam i na engleskom, ali priznajem nije mi išlo lako. Ovo je prva knjiga...

Close