Izlaz_Zagreb_jug_s260x404

Izlaz Zagreb jug

„Za mnoge stvari još nisu pronađene nove riječi, a stare su se toliko ofucale, da više uopće ne znate što biste s nijma. Izreći ih i izložiti se riziku da ispadnete bezveznjaci, ili zavezati gubicu?”

Originalni naziv: Izlaz Zagreb jug, Edo Popović

Izlaz Zagreb jug roman je čija je radnja smještena u prostor Novog Zagreba, točnije Zapruđa i Utrina, usred ljeta, a odvija se između devetero ljudi od četrdeset do šezdeset godina, jedne studentice glume te jednoga mačka. Svi su oni, izuzev mačka Čombe i studentice Suzi, pripadnici nekoga drugog vremena, novovalnoga vremena, a danas predstavljaju tek sjećanje na nekadašnju zagrebačku mladost, ostatke izblijedjelih ideala, stremljenja, planova. Žive životom koji su nekoć ismijavali i kakvog su se bojali, kvartovski, periferni – nimalo revolucionaran život. Unatoč nastojanjima da zadrže svoju sliku onakvom kakva je bila prije dvadeset godina, silom su se prilika morali promijeniti i danas više ne znaju što činiti s novim prikazom u zrcalu. Uhljebljeni u jednoličnu svakodnevnicu i plandovanje (no nimalo romantičarski) – oni jednostavno postoje. Antijunaci. Ne rade ništa osobito, ne teže ničem osobitom – jedino što im na kraju dana ostaje jest nada kako izlaz ipak možda negdje i postoji. No, do izlaza će ipak biti potrebno još nekoliko koraka.

Izlaz_Zagreb_jug_s260x404Baba, honorarni novinar i nerealizirani pisac, zaglibio je u alkoholizam jednako duboko kao i u posljednju fazu svojega odnosa s Verom čiji se kraj neprestano odgađa. Vera pak, četrdesetogodišnja je mlađa asistentica na Odsjeku za anglistiku – hodajući je oksimoron čega je itekako svjesna. Susjed Stjepan, umirovljenik je s poprilično nekonvencionalnim pogledom na život i veze, najstariji je, a ujedno duhom i najmlađi od svih likova. Kančeli, također ostavljen zbog problema s alkoholom, bez struje i tehnologije provodi dane na devetom katu nebodera. Robi je prodavač u knjižari nevjerojatno ovisan o odlukama svoje majke koje mu uništavaju ljubavni, ali i svaki drugi život. Roman nam, daje se zaključiti, iz poglavlja u poglavlje dočarava njihovu zajedničku, naizgled beznačajnu svakodnevnicu te iako su prema svemu sudeći u ovoj priči antijunaci izjednačeni s gubitništvom, na kraju njihova će se pozicija ipak nešto promijeniti.

Inteligentan je humor, prije svega, ono čime ovaj izvrstan roman osvaja. Naslov svakoga poglavlja nosi vrlo zanimljiv i upečatljiv naziv koji unaprijed upućuje na izdvojene motive, primjerice O starici s umornim pudlom, alt saksofonu i očima boje friškog hematoma, O Alahovom poklonu, G točki i tajfunu muškog imena, Ne tražite u Samoboru ono što se nalazi u Utrinama. Svaki je naslov svojevrsna priča u malom koja će čitatelja uputiti što točno promatrati u poglavlju, nerijetko će se dogoditi da će se čitatelj tek nakon pročitanoga poglavlja ponovno vraćati naslovu. Nimalo slučajno. U skladu sa stvarnošću antijunaka, klasična fabula u ovome štivu ne postoji, jednako kao što ne postoje niti ”veliki” događaji čiji se ishod tek treba razriješiti. Svako je poglavlje vrlo kratko, fokusirano na točno stanje likova u kojem ih/ga pronalazimo ili pak na trenutne probleme kojima su okupirani. Dijalozi su također vrlo kratki, dublji uvid u psihološke profile likova se ne dobiva (iako se, dakako, naslućuje) niti se zalazi u slojevitija promišljanja o njihovim međusobnim odnosima. No, u ovome slučaju takav način pripovijedanja nije niti potreban niti čitatelj osjeća da nedostaje. Ono je dinamično, jasno, tečno, fragmentarno i najčešće završava naglim rezom.

Ovo je priča sa sretnim završetkom. Kako je rekao B. C., biti tužan prelagano je, preglupo, preudobno, nije lukavo i uvijek je na dohvat, reći će nam pripovjedački glas na početku posljednjega poglavlja. Upravo zato, životna se priča svakoga od junaka ne nastavlja u apatičnom tonu niti završava tragično, štoviše – turobnost urbane sredine naposljetku gubi svoje obrise te se završetak romana razlikuje od onoga što mu je prethodilo. Svaki bi kraj trebao ulijevati nadu, a ovdje se upravo to i događa. Antijunaci će postati junaci. Kako točno, ostavljamo na vama da otkrijete. Evo jedne knjige nakon koje doista žališ što je završila, pisalo je u Književnoj reviji. S tom ću se tvrdnjom morati složiti te dodati još samo kako bi ekranizaciju ovoga romana itekako bilo dobro vidjeti.

 

 

 

Hrvatsko izdanje

oceanmore_s132x16    Izlaz Zagreb jug

 

 

 

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Susjed _260x420
Susjed – Marina Vujčić

Impresija Živim u velikim zgradama, gotovo cijeli život. Djetinjstvo i mladost sam proveo u Novom Zagrebu, najprije u jednom naselju...

Close