hromadzic_s260x347

Goran Tribuson, Pavao Pavličić i Hajrudin Hromadžić na Interliberu

koraljna_vrata_s260x400Ako ste na svojim čitalačkim putovanjima zastali kod Gorana Tribusona i Pavla Pavličića, znate da ih ne veže samo izdavačka kuća Mozaik knjiga, već i dugogodišnje prijateljstvo i ljubav prema dobroj književnosti. Tribuson i Pavličić, jedni od najplodonosnijih hrvatskih pisaca, gotovo su dio stalne postave Interlibera posljednjih godina, tako da ni ove nisu zaobišli najveći domaći sajam za knjigoljupce svih uzrasta.  Gledajući ih kako sjede te opušteno ćaskaju smiješeći se svakom čitatelju koji je zaželio potpisanu knjigu, čini se kako se ni kod njih puno toga nije promijenilo, osim možda – godina. To mi priznaje i Tribuson sam kada sam mu na potpis dala Legiju stranaca iz 1995., pa smijući se kaže: „Priznajem svaku knjigu izdanu nakon sedamdesetih!” Na koricama ovog starog izdanja otkriva da voli žestoke riffove RollingStonesa, umirući glas Cheta Bakera, lubenice i Marlboro 100’s, a ni sada se, kako kaže, nije odrekao ničega osim pušenja.  Zapravo se u gotovo dvadeset godina od Legije stranaca promijenilo štošta; Tribuson i Pavličić postali su suradnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Razreda za književnost te objavili broj djela čije se veličine opusa ne bi posramila ni Agatha Christie. Tribusonu ste tako 15.11. na Interliberu na potpis mogli donijeti Zbirku otrova, Gorku čokoladu, Noćne priče, Susjeda u nevolji ili dobropoznatu Ne dao Bog većeg zla, a Pavličiću ste se pak mogli obratiti s novoizdanom Glasnik, vlasnik, hodočasnik ili nekim starijim klasikom poput Brda se miču, Dobri duh Zagreba, Trojica u Trnju ili Koraljna vrata. Studentskim kuloarima šuška se kako su ova dvojica starih dječaka i vrsni profesori koje je užitak slušati na predavanjima. Ako ste zaobišli učionice Filozofskog fakulteta gdje možete slušati Pavličića ili Akademiju dramskih umjetnosti gdje za katedrom možete zateći Tribusona, sljedeće godine rezervirajte slobodan dan za Interliber; uz malo sreće naći ćete ih na istom mjestu.

ne_dao_bog_veceg_zla_s260x398Temom pristupačna i aktualna za sve, no možda zanimljivija za čitateljstvo upućenije u humanističke znanosti poput sociologije i antropologije ili one koji interes usmjeravaju prema novinarstvu, na  glavnoj se pozornici u napućenom šestom paviljonu odvila promocija knjige Hajrudina Hromadžića Medijska konstrukcija društvene zbilje u nakladi AGM-a. Odvremenjeni put, djelo koje se predstavljalo ranije, itekako je zauzelo vremena – tako da se promocija knjige dr. sc. Hromadžića skratila minutažom, no ne i dubinom. Dragutin Lučić Luce uveo nas je, kako kaže, u djelo iznimne vrijednosti te od velikog značaja za razumijevanje medija ne samo kod nas nego i medija kao takvih. „S druge strane, kao predmet ova knjiga lijepo izgleda, a svak’ voli imati lijepu knjigu u rukama!“ Lučić, koji je napisao i pogovor za knjigu, navodi kako je autor pri pristupu problemima imao tri stvari na pameti; prvo i osnovno to su medijske institucije, zatim medijski sadržaji odnosno poruke  i medijske publike. Iza kulisa  ove tri putanje stoje medijske tehnologije, a iza svega toga, kako kaže Lučić, stoji jedan pojam koji se nedavno vratio u intelektualne krugove – pojam hegemonije.Taj pojam vrlo se često koristi u socijalnim teorijama, a bio je, takoreći, u modi sedamdesetih i osamdesetih kod hrvatskih sociologa. Podsjetio nas je na poznate McLuhanove riječi koje se ovih dana gotovo papagajski i bez refleksije ponavljaju – globalno selo i medij je poruka.  Lučić upozorava da se ove dvije formule uzimaju zdravo za gotovo, bez promišljanja – osobito ona potonja. Kao što je poznato, navodi dalje, Heidegger napisao je tekst o biti tehnike, gdje on već sam medij tehnike interpretira kao zadanu poruku, odnosno kao unaprijed zadanu opasnost za ljudstvo koje živi u tehničkom svijetu, u svijetu planetarne tehnike. Ne radi se ovdje o mediju kao dijelu liberalnoga kapitalističkog svijeta, već o mediju kao konstruktu i konstruktoru onog neoliberalnog; već je i postojanje medija samog  poruka po sebi, što je i jedna od teza koje autor iznosi u svome djelu.Sredstvo se pretvorilo u svrhu, a ta svrha jest interpelacija. Postoji li neki izlaz iz toga, pita se Lučić. Navodi kako Hromadžić traži znakove promjene te paradigme, promjene vladajuće hegemonije. Neki puta i sam pokušaj da se negira hegemonija završava njenom potvrdom, čega smo i billi svjedoci više puta u povijesti, a Lučić podsjeća na slučaj u SAD-u sa civic/public journalism, gdje se prisjećamo riječi da svijet nije dovoljno više samo tumačiti, nego i promijeniti (ondje se to odvijalo putem pisama i komentara čitatelja, čime su direktno bili uključeni u tekst i događaj). Na mnoga od ovih pitanja Hromadžić odgovara u svojoj knjizi, a osim duha on ima i smisao za humor koji je teško izbjeći, pogotovo kada opisuje kako, primjerice, globalno funkcionira kada dođe u selo moje malo. Tu se javlja čitav splet tragikomičnih priča koje on iznosi na vidjelo, a iz tih priča odlazi čak i do mreže Second Life. Nietzsche je konstatirao da je bog mrtav, a Lučić nas u svom širokom uvodu podsjeća da to nije iz rečeno iz militarno ateističkih razloga, već on iz ljubavi prema istini označava da teologija više nije svjetotvorna, a osim toga, u ovo tehnološko doba nitko više nije zaista sam.hromadzic2_s260x347

Hromadžić ističe kako je hrabro od izdavača objaviti knjigu koja u današnje vrijeme nema onu očekivanu prođu, što je posebice alarmantno zbog utjecaja kojeg mediji imaju u formiranju ljudske svijesti danas. Do knjige je došlo kada se autor prije tri godine osvrnuo na svoj dotadašnji rad i sakupio sve tekstove koje je napisao vezano uz medije, uvidjevši da se nazire nit jedne crvene linije koja se mogla svesti pod sintagmu koja je i nositelj naslova: medijska konstrukcija društvene zbilje. Oni upućeniji u sociološku tradiciju prepoznaju i tradiciju sociološkog konstruktivizma u dijalogu sa strukturalizmom, a autor je krenuvši od te početne ideje tražio još jedan nosivi element koji bi bio taj gradivni element koji će dati snagu narativu, što je prepoznao u konceptu spektakla (koncept koji nije nepoznat u kulturološkim teorijama, gdje je Hromadžić tražio potporu svojoj tezi).  Hromadžić zahvaljuje cijelom AGM timu na besprijekornom radu na knjizi koja je plod njegovog višegodišnjeg stručnog i poslovnog rada u medijima (naime, možete ga slušati na HR2 u emisiji Okrugli stol ponedjeljkom, op.a.).

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Susjed _260x420
Susjed – Marina Vujčić

Impresija Živim u velikim zgradama, gotovo cijeli život. Djetinjstvo i mladost sam proveo u Novom Zagrebu, najprije u jednom naselju...

Close