F. William Engdahl portrait

Frederick William Engdahl

F_William_Engdahl_s400x267Frederick William Engdahl svjetski je poznat geopolitički analitičar, novinar, profesor i književnik. Rođen je 1944. godine u Minneapolisu, te je odrastao u Teksasu. Čitav je svoj život posvetio politici – diplomirao je politiku na Sveučilištu Princeton te magistrirao komparativnu ekonomiju na Sveučilištu Stockholm, a posljednjih 30 godina proveo je proučavajući svjetsku političku i ekonomsku scenu, o kojima je izdao brojne publikacije i knjige. Specijalizirao se u geopolitici – analiziranju odnosa politike, povijesti i ekonomije s geografijom.

Svoj književni opus započeo je 2004. godine objavivši knjigu „Stoljeće rata: Anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak“ u kojoj otkriva šokantne i do tada nepoznate detalje o tajnom sastanku u Saltsjöbadenu u Švedskoj 1973. godine. Ostale knjige, jednako kontroverznih naslova – „Sjeme uništenja: geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo“, „Dominacija punog spektra: totalitarna demokracija u novom svjetskom poretku“, „Bogovi novca: Wall Street i propast “američkoga stoljeća”“, „Mitovi, laži i ratovi za naftu“ prevedene su na 14 svjetskih jezika i mnogima su pokazale nepoznatu stranu svjetskih politika.

Pisao je za razne međunarodne novine i časopise poput The Real News, GlobalResearch.com, Nihon Keizai Shimbun, European Banker i Business Banker Internationala. Predavao je na mnogim međunarodnim konferencijama i predavanjima na temu geopolitike, među kojima je i Hrvatska gospodarska komora. Danas živi u Njemačkoj i radi kao znanstveni suradnik kanadskog Centra Michael Chossudovsky za istraživanje o globalizaciji, te je član uredništva časopisa Euroazije.

U Zagreb je došao kao gost ovogodišnjeg Interlibera na kojem je predstavio svoju novu knjigu „Uništite Kinu: što Washington čini da obuzda kineski utjecaj u svijetu“ objavljenu od strane nakladnika Profil, te je s nama podijelio svoja razmišljanja o svjetskoj i hrvatskoj politici.

Napominjemo kako stavovi autora izneseni u intervjuu ne odražavaju nužno i stavove redakcije.

Rea Budić: Jeste li prvi put u ovoj regiji, pratite li politička zbivanja na ovim prostorima?

F. William Engdahl:  S obzirom da se bavim geopolitikom, a ona obuhvaća cijeli svijet, upoznat sam s političkim zbivanjima na ovim prostorima. Smatram da budućnost Balkana ovisi o tome kako će završiti zbivanja između Ukrajine, Rusije i Europske unije. U Americi i Velikoj Britaniji postoje veoma bogate obitelji koje stoje iza najvećih banaka Wall Streeta i vojno-industrijskog kompleksa. Već godinama se pribojavaju da će izgubiti utjecaj u svijetu, a najveća im je prijetnja ne pomisao da će Rusija osvojiti Ameriku jer je to besmislica, nego pomisao da će Rusija zajedno sa Kinom, Iranom i još nekim zemljama Bliskog istoka, stvoriti Euroazijsku ekonomsku silu koja će privući Europu istoku umjesto zapadu. A žalosno je što Amerika trenutno nema što ponuditi Europi osim prijetnje. Prisjetite se samo što je pomoćnica američkog državnog tajnika za Europska i Euroazijska pitanja, Victoria Nuland rekla tijekom razgovora s američkim veleposlanikom u Ukrajini, Geoffreyem Pyattom: „J**eš EU“. Upravo to je stav američkih neokonzervativaca i Obamine vladajuće politike prema Europi. Čini mi se da njihov način da zadrže moć u svijetu jest da vode rat – u Siriji, u Ukrajini protiv Rusije s ciljem da razdvoji Europsku uniju i Rusiju. Bio sam u Rusiji više puta i posljednja stvar koju Vladimir Putin i Rusi žele je još jedan rat s Europom, a pretpostavljam da tako misle i Europljani.

Rođeni u Teksasu, živite u Njemačkoj više od 20 godina – smatrate li se Amerikancem ili Europljaninom?

Ni jednim. Smatram se ljudskim bićem, zemaljskim građaninom. U Americi ima jako dragocjenih stvari primjerice kultura koju volim. Ali nju, ljude i zajednicu uništavaju iste bogate obitelji pomoću genetski modificirane hrane koja nije ni za ljude ni za životinje. Označavanje hrane je protiv zakona tako da ljudi niti ne znaju što jedu – gluten, kukuruzni sirup i aditive u hrani koji izazivaju dijabetes i razne druge bolesti.
unistite_kinu_s260x398

Vaša knjiga ‘Uništite Kinu’ netom je objavljena u Hrvatskoj, kako biste ju predstavili nekom neupućenom, što se krije iza pomalo kontroverznog naslova?

Kina je u posljednjih 30 godina doživjela najbrži rast ekonomije u povijesti čovječanstva. Posjetio sam Kinu 12 puta proteklih godina, držeći predavanja i govore studentima, razgovarajući s intelektualcima i raznim ljudima. Poznato je da elita Amerike doživljava Kinu kao jeftinu radnu snagu, stoga nisu očekivali da će Kina postići takav ekonomski i financijski rast. Danas se boje da će Kina prekršiti zakone scheme koju su oni izgradili na sustavu dolara. Većina Kineza voli Ameriku, hrane se i oblače američkim brandovima, ali intelektualni i vodeći krugovi Kine razumiju da ih Amerika smatra „robovima“ i jeftinom radnom snagom. Uz to, ekonomska budućnost Europe veoma ovisi o odnosu s Kinom. Mnogi ljudi ne shvaćaju da, ukoliko Kina i Rusija budu mirno surađivale i pokrenule infrastrukturalne projekte u Zapadnoj Europi poput naftnih i plinskih cijevi, tračnica za brze vlakove to bi stvorilo radna mjesta za Hrvate i cijelu Europu što bi ubrzalo europsku ekonomiju. Europska unija je u jednu ruku korumpirana. Odakle će doći ekonomski rast? Sigurno ne iz središnje Europe.

Kina i Rusija imaju ogroman tehnički i industrijski napredak posljednjih godina – može li se to isto reći za Ameriku?

Ne, što je tragično. Prava ekonomija SAD-a je toliko lažna i falsificirana od strane Vlade, Ministarstva rada i trgovine još od rata u Vijetnamu. Lyndon B. Johnson je prvi dao naredbu za manipulaciju ekonomskih podataka kako ne bi izgledali tako loše. Ali svi predsjednici – Bill Clinton, stariji i mlađi Bush i danas Obama su odlučili nastaviti lagati o podacima. Moj dobar prijatelj posljednjih se 30 godina bavi analiziranjem statističkih podataka Ministarstva rada te je razgovarao s ljudima u Washington. Pruživši im dokaze rekao je: „Promijenili ste statističke podatke u listopadu“. Priznali su i rekli istinu.

U svakom slučaju, uspio je izračunati pravu nezaposlenost:  22-23% radne snage, što je jednako postotku tijekom Velike gospodarske krize 30-tih godina. Problem u Americi je taj što ekonomsku politiku vode kriminalne banke s Wall Streeta poput JPMorgan Chase, Bank of America, Goldman Sachs, Morgan Stanley i ostalih, te su postale toliko moćne da govore Washingtonu što da radi, umjesto da Washington vlada njima.

Kakvo je vaše mišljenje o današnjoj Kini, može li ju se već sad smatrati globalnom silom, kakvu joj budućnost u političkom smislu predviđate?

Vrlo zanimljivo pitanje, bio sam u Kini prije mjesec dana – preko noći se iz malog djeteta pretvorila u diva. Toliko se brzo razvila u 30 godina, da se nije uspjela pripremiti na probleme koje donosi industrijalizacija. Pokušavaju ih srediti velikim koracima; grade podzemne željeznice u Pekingu i u ostalim velikim gradovima, kao i pruge preko cijele zemlje. Ali u svjetskoj politici, sama Kina ne bi mogla biti alternativna velesila SAD-a i oni to znaju. Smatram da je cilj Kine kreirati multipolarni svijet, a za to im je potreban BRICS, akronim za udrugu pet glavnih nacionalnih gospodarstva u rastu – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika. Upravo to i rade, imaju svoju infrastrukturalnu banku sa tisuću milijardi dolara startnog kapitala, na kojoj Kina ima veliki bankovni račun preko kojeg diže kredite za gradnju pruga i željeznica, hidroelektrana i svega ostalog što im je bitno za ekonomiju. Najzanimljivija je suradnja s Rusijom, s obzirom da su veoma oprezni i proračunati, te se trude napraviti alternativu za dolar, što je veoma pametno. Ja sam im predložio istu stvar tijekom sastanaka u Kini, jer sistem dolara je bankrotirao što se otkrilo na konferenciji Bretten Woods 1944. godine. Smatram da bi za Ameriku i Amerikance bilo najbolje da izoliraju sustav dolara kako bi onemogućili bogatim obiteljima George Sorosa, Warren Buffetta, Bill Gatesa i Davida Rockefellera da kontroliraju svijet preko novca jer bez dolara i njegove rezervne valute oni gube svoju moć. Osim toga, Rusija i Kina imaju ogroman energetski dogovor – 400 milijardi dolara vrijedan sporazum o isporuci plina iz Rusije u Kinu tijekom sljedećih par godina. Sporazumno se isplaćuje u kineskoj valuti. A tu su i ostali dogovori o trgovanju s Južnom Korejom i ostalim zemljama Azije kako bi se izgradila tržišna regija kao alternativa transpacifičkom partnerstvu – što je ništa drugo doli pokušaj američkih korporacija da dođu i zgaze sve zakone azijskih država i uguraju svoje proizvode.

Je li knjiga objavljena u Kini, kakvo je njihovo mišljenje o tome?

Da, objavljena je prije nešto manje od godinu dana i postala je bestseller. Razni profesori i ostali prijatelji iz Kine su mi rekli kako je imala ogroman i dobar utjecaj na debate. Mnogo je kineskih intelektualaca otišlo studirati u Ameriku misleći da je to put za uspjeh, tako da im je ova knjiga pomogla da shvate kako polako postaju kontolirani. Veoma sam sretan i počašćen zbog toga.

Smatrate li da se sa Zapada drugačije doživljava Kina, forsira li se medijski jedna slika, a stvarnost je možda drugačija?

Zapadnjački mediji prikazuju veoma nerealnu sliku Kine. Prvi put kad sam otputovao u Kinu u travnju 2008. godine, kako bih objavio svoju prvu knjigu „Stoljeće rata“ koju su oni otkrili par godina nakon Hrvatske, očekivao sam naciju marširajućih zombija. Ali iznenadio sam se vidjevši ljude u zapadnjačkoj  odjeći, kako se smiju i zbijaju šale. Upoznao sam mnogo dragih ljudi koje danas nazivam prijateljima, te sam shvatio da su oni isti ljudi kao i mi. Za svoju djecu žele isto što i mi: dobro obrazovanje i lijep život za njih i njihovu djecu. Naravno da ima kulturnih razlika, ali zapadnjački mediji nemaju utjecaja na to, pogotovo ne danas kada je Kina postala konkurent Americi.

target_china_s260x420Što će se dogoditi po vašem mišljenju s Putinovom Rusijom u budućnosti, je li Ukrajina početak nekog novog hladnog rata?

Mi smo trenutno u hladnom ratu, točnije u „vrućem“ ratu koji je počeo prije par godina oko Europskog proljeća koji je pokrenut od strane Državnog tajništva SAD-a, CIA i raznih nevladinih udruga. Oni se boje Vlade SAD-a poput Nacionalne zaklade za demokraciju, CANVAS-a (Centar za primijenu nenasilnog djelovanja i strategije) u Beogradu koji je dio američkog režima promjene strategije. Oni treniraju aktiviste na Trgu Tahrir u Egiptu, Tunisu i ostalim zemljama, s ciljem da istjeraju Kinu i Rusiju sa Bliskog istoka, te reorganiziraju režim Bliskog istoka u strukturu koju kontolira Muslimansko bratstvo, da bi njih kontrolirao Washington – to se događa u Siriji i događalo se u Egiptu, prije nego ih je protjerala egipatska vojska. To je bio početak 3. svjetskog rata, koji nije tip rata poput 2. svjetskog rata, u kojem su koristili bombe i tenkove. To je aktivni rat Amerike protiv Rusije i koristi se smrtonosnim oružjem – financijama. Pokušavaju odijeliti ruske banke, energetsko financiranje Rosnefta (Ruske naftne tvrtke) i ostalih kompanija, s ciljem da doslovno unište rusku ekonomiju i natjeraju ih da se koriste očajničkim mjerama. Ukrajinska kriza i rat je potican od strane SAD-a – da Ukrajina nije brzala s ulaskom u Europsku uniju, ne bi bilo neonacističke vlade u Kijevu prepune nasilnika, huligana i kriminalaca, kao što je danas. Danas bi, po mom mišljenju, bila puno mirnija situacija da toga nije bilo. SAD želi rat, njih nije briga za Ukrajinu. Ljudi poput Victorie Nuland žele da Ukrajina bude dvosjekli mač koji će natjerati Putina da se vojno umiješa radi etničkih Rusa na istoku Ukrajine. To bi dalo NATO-u izliku da proglasi otvoreni rat na Rusiju. Putin nije toliko glup i njegova vladavina tijekom suzdržanosti je bila izvanredna. Ja osobno ne bih imao toliko strpljenja da sam na njegovom mjestu. Također je zanimljivo da je Mihail Gorbačov održao govor prošli tjedan na 25. obljetnici rušenja Berlinskog zida. Rusi ga ne vole još od pada Sovjetskog saveza, te je smatran glavnim krivcem i izdajnikom svoje države. Rusija je zbog toga provela teške godine, a on se nije pojavljivao i politički govorio u javnosti, nego samo na nekim ekološkim projektima na zapadu. Ali eto, govorio je u Berlinu o svom iskustvu pregovaranja i miroljubivog dopuštanja ujedinjenja Njemačke. Također se osvrnuo na Putinov govor u Valdai, na kojem se Putin vrlo jasno i otvoreno  obratio zapadnačkoj publici, što mediji naravno nisu objavili. Slažem se s Putinom u potpunosti jer tereti Ameriku što je prekršila svaki dogovor koji su sklopili, te naglašava kako je za rat u Ukrajini zaslužna Amerika, a ne Rusija.  To je bio nevjerojatan i istinit govor. Prije nekoliko godina sam napisao knjigu „Dominacija punog spektra“ koja je izašla i u hrvatskom izdanju, te govori o lažima i izdajama Washingtona, primjerice kako se NATO širi na istok. Danas je, nažalost, i Hrvatska dio NATO-a – pogodite što će donijeti Hrvatskoj? – zasigurno ne mir. Zašto uopće imamo NATO? Jedini odgovor do kojeg dolazim je da bude „svjetski policajac“ bogatih obitelji SAD-a i Europe, te da teroriziraju ostatak svijeta kako im te obitelji naređuju. Varšavski pakt je završio, pa zašto onda još imamo NATO?

Što mislite o Europskoj uniji?

Ne postoji unija. Europa nije ujedinjena. Vrlo sam otvoreno govorio, prije nego je Hrvatska ušla u Europsku uniju, da je ona „uništavalačka arhitektura“, pogotovo Europska središnja banka. Europska unija je dizajnirana od strane velikih, privatnih i moćnih banaka koji postepeno kontroliraju ekonomiju Europe u svoju korist. Europska unija nema nikakvih demokratskih stuktura, zato i kažem da nije unija. Europski parlament nije parlament, nego simboličan glas neizabranih povjerenika, a oni su po mojem iskustvu jedni od najkorumpiranijih političara u Europi jer nemaju nadležno tijelo na koje moraju paziti. Primjerice, u Hrvatskoj zatvorite barem neke kriminalce u zatvor. Europska unija je napravljena zbog privatnog interesa, kako bi se otvorilo veliko tržište za velike korporacije, te kako bi sve zakone donosila nadležna tijela poput Europskog okrugog stola i Američke gospodarske komore. Agrokulturalni zakoni su diktirani od strane 5 ili 6 ogromnih agrokulturalnih korporacijskih sistema, poput Monsanto, Syngenta, Cargilla, te pokušavaju istjerati pravilnike o zaštiti farme. Hrvatska je imala jednu od najbogatijih agrokulturalnih tradicija i hranu najbolje kvalitete u Europi, a otkad ste u Europskoj uniji, imate otvorene granice za uvoz iz južne Španjolske gdje je provedena industrijalizacija hrane.  Sjećam se prvog boravka u Hrvatskoj u 90-im godinama, bio sam osupnut okusom rajčice – imala je okus prave rajčice, a ne obojene vode, što nažalost, ne mogu reći i danas.

Zašto onda svi hrle u Europsku uniju?

To je odlično pitanje, i sam se isto pitam. Smatram da najveći utjecaj u posljednjih 20 godina ima Washington. Oni žele određene zemlje poput Hrvatske, Poljske i Bugarske, koja iskreno nije spremna politički ni ekonomski da bude član Europske unije, kako bi ih zatvorili u NATO strukturu i iskoristili ih kao vojne baze. Vlade takvih država su većinom potkupljene zbog korumpiranog interesa i vidi se rezultat toga: Europska unija je nesmislena kolekcija veoma naprednih ekonomija poput Njemačke, Austrije i skandinavskih ekonomija te rizičnijih ekonomija poput Španjolske, Portugala i dijelova Italije. Takva struktura ne može biti dobra kad je sve natiskano u jedan režim. Uostalom, sama valuta euro je nefleksibilna jer ne dopušta ostalim valutama da vrijede u izvozu, te stvaranju atraktivnog proizvoda koji bi nas izbavio iz krize. Sve se više unosi zapadnjaštvo u Europu, konzumerizam i multinacionalizacija. Amerika sve proizvodi u Kini, stavi pod svoje ime te dođe i uništi sve nacionalna tržišta u Europi.

Traženje znanja i istine veoma je bitno, ali zar nije jednako bitno pokrenuti akciju za promjene? Što smatrate da je potrebno kako bi se smanjio privatan interes političara te i natjera da se okrenu prema građanstvu?

Zanimljivo pitanje, problem sa svim akcijama je taj da se pokreću bez strategije. To je bila moja glavna kritika pokreta ‘Zauzmimo Wall Street’ (eng. Occupy Wall Street) prije par godina. Podržavao sam pokret iz jednog razloga: pokazao je izvor problema SAD-a – banke s Wall Streeta.  Ali nisu imali nikakvu strategiju, to je bila hrpa različitih prosvjednih organizacija od kojih su neke imale veoma loše motive, vjerojatno je Obama poslao neke anarhiste da uvedu razdor i naprave nered kako bi smanjio utjecaj svega toga.  Nisu imali strategije niti programa, zato smatram da prije nego se aktiviramo, moramo razmisliti u čemu je problem, koji su problemi ekonomske strukture, kako se nositi s bankama prepunim dugova koje tjeraju SAD da ih izbavi iz toga. Zašto ih ne nacionaliziramo i ne organiziramo kao što je Švedska učinila u 90-im godinama? Zašto neke bankare iz Europe ne pošaljemo u zatvor,  gdje pripadaju, umjesto da im dajemo bonuse i nagrade? Zašto ne poštujemo zakone nacionalnih interesa za zdravstvenu zaštitu protiv GMO hrane, koja nisu prošla dugoročno testiranje da pokažu da ne utječe na zdravlje ljudi i životinja, kao što zakon nalaže? A testovi koji su provedeni bili su zlobno i korumpirano napadnuti od strane Monsanta i ostalih agrokulturalnih kompanija s pokušajem da zbuni ljude. U zaključku, potrebna je strategija prije bilo kakve akcije.

gods_of_money_s260x420Što bi po vašem mišljenju Europa trebala napraviti kad stoji između dvije vatre – Rusije i Kine protiv Amerike?

Europa bi prvotno trebala odlučiti hoće li ostati neutralna i ne učiniti ništa. Do sada su pokušavali ostati neutralni dok ih Washington nije ucijenio. Victoria Nuland doslovno dođe u Berlin i dijeli naredbe američkog kongresa. Europa će uništiti samu sebe ukoliko to ne zaustavi. Zato smatram da se ne može ostati neutralan u ovoj situaciji, te da će sljedeća jedna ili dvije godine biti presudne za Europu.

Čija politika je bolja za nas obične građane – ruska ili američka?

Obični, mali ljudi, kako ih volimo nazivati, trebali bi preuzeti odgovornost za svoje živote i to je ono što je većina zaboravila. Možda zvuči čudno, ali osobno znam da smo kao ljudi postali pasivni te smo pustili da naši političari odlučuju umjesto nas. Umjesto da kažemo: „Ja sam odgovoran za događaje u Zagrebu, odgovoran za svoju obitelj, prijatelje i sve ono što se događa u Hrvatskoj!“, mi puštamo da nas vode korumpirani političari. Trebali bi u ime svoje djece i ostalih, preuzeti odgovornost i pokrenuti se. Hipnotizirani smo idejama da moramo imati nove aute poput Mercedesa, Audija, Porschea i ostalih. Vođeni smo materijalnim stvarima i zaboravili smo tko smo –  ljudska bića, što je velik problem.

Što se događa s Afrikom i Australijom, zemljama koje nisu toliko u središtu zbivanja?

Australija je zanimljiv slučaj. Amerika je pokušava iskoristiti kao vojnu bazu protiv Kine, a u drugu ruku Australija ovisi o rastućoj ekonomiji Kine i njihovim trgovačkim vezama. Australija bi propala da se ukinu izvozi željeza, zlata i ugljena, zato su i napravili trgovinski sporazum kojim će trgovina porasti. Kina je pokrenula odličnu strategiju u Africi 2006. godine – počeli su obraćati pozornost na afričke zemlje. To je šokiralo SAD jer je jedini predsjednik koji je zapravo razmišljao o ekonomskoj mogućnosti Afrike bio John F. Kennedy. Ali tada je Afrika bila doživljavana jedino kao izvor robova za rad na plantažama. Danas je Afrika mjesto na koje će doći američke korporacije i pokupiti njihova bogatstva, što je financirano od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Kina je 2006. godine jasno naznačila kako ih nije briga za afrički sporazum s MMF-om, te da su spremni dati povoljne kredite jer im je stalo do afričkih energetskih zaliha sirovina koji trebaju Kini za ekonomski rast. Nakon 2 ili 3 godine, Busheva administracija je shvatila što se događa, pa su napravili neameričke ekonomske povoljne kredite kako bi podigli stanje MMF-a. To je njihov način da unište afričke države. Uveli su Ministarstvo obrane SAD-a, Pentagon kako bi organizirale naredbu s ciljem da zaustave Kinu i Rusiju u Africi. Unatoč svemu tome, afrička ekonomija se počela veoma brzo razvijati u nekim dijelovima Afrike i to je alarmiralo određene ljude u Americi i Velikoj Britaniji da gube kontrolu.

F_William_Engdahl2_s400x267Planirate li i dalje pisati?

Upravo sam završio s pisanjem knjige koja je izašla u Njemačkoj „Sveti rat: u obrani naše nevinosti“. Doći ću u Zagreb sa svojim izdavačem kako bi porazgovarao o hrvatskom izdanju. Počinje od 1. svjetskog rata na Bliskom istoku, te dolazi do bizarnih odnosa između zapadnjačkih intelektualaca u 50-im godinama, poput CIA i Muslimanskog bratstva. Opisuje kako se trenira Muslimansko bratstvo kao sekundarna opcija u ratu, uključujući ISIS. U posljednjih nekoliko godina su trenirani u CIA i NATO tajnim bazama u Turskoj i Jordanu. Njihov prvotni plan je bio dovesti đihadiste iz cijelog svijeta, organizirao ga je princ Bandar bin Sultan iz saudijske obavještajne agencije, koji je dobar prijatelj obitelji Bush. Taj plan je propao zbog dobre organizacije predsjednika Sirije Bashara al-Assada koji je uspio pokrenuti narod da krene protiv đihadista. Sirijci su imali veoma mirnu multikulturalnu tradiciju koja je sezala daleko u prošlost, stoga nisu htjeli neke đihadiste da im režu ruke zbog šerijatskih zakona. Počela se stabilizirati uz pomoć Kine, Rusije i Irana, pa je CIA morala smisliti novi plan koji uključuje Katar i njihove veze plina prema Europi. Postojao je dogovor iz 2011. godine između Irana, Iraka i Sirije kojim se iranski plin sa Perzijskog zaljeva vodi preko Sirije u Europu. Ali godinu ili dvije prije toga Katar je pristupo Bashar al-Assadu s željom da učini to isto, ali je al-Assar odbio zbog dugotrajnog odnosa s Rusijom. U Washingtonu postoje mnogi inteligentni ljudi koji jako dobro poznaju činjenice i iza njih stoje veoma bogati ljudi, ali su vrlo glupi jer ne vide pravu povezanost svijeta. Oni imaju savršen plan za neko malo izolirano mjesto i ne vide kako će to utjecati na ostatak svijeta – primjerice rat u Siriji je potaknuo Rusiju i Kinu da shvate da ne mogu vjerovati Americi, i da to nema veze s Obamom i njegovom vladavinom nego cijelim sistemom.

Što čitate kad se želite opustiti – samo publicistiku ili i fikciju?

Profesija mi se temelji na čitanju knjiga, ali za opuštanje volim glazbu. Pjevam i sviram udaraljke –  korejski janggo, turski darbuku i kubanski conga. Tako da je glazba moja strast za relaksaciju. 

Photo: Profil Knjiga & 4thmedia

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
The Racketeer, John Grisham cover
The Racketeer – John Grisham

Impresija Odavno želim da počnem da čitam i na engleskom, ali priznajem nije mi išlo lako. Ovo je prva knjiga...

Close