Dora i Minotaur - Moj život s Picassom, Slavenka Drakulić naslovnica

Dora i Minotaur – Moj život s Picassom

”Racionalna, razumna, ozbiljna osoba i ozbiljna umjetnica – naglasio je – ne bi se smjela prepuštati iracionalnim porivima. Jer osjećaji su uvijek upereni prema drugima, što znači da drugima dopuštaš da ti određuju život. Umjetnici, međutim, moraju biti sebični. Moraju osvojiti vrijeme i prostor za sebe, a osvajaju ih tako da ih oduzimaju svojim bližnjima, nema drugog načina. Osim toga, osjećaji su uzrok poniženja.

 

Bio je u pravu. Kad sam dopustila da me svede samo na ženu, na ljubavnicu, izgubila sam ne samo svoj identitet nego i individualnost, kao i mjeru poniženja koju mogu podnijeti.”

 

Naslov originala: Dora i Minotaur – Moj život s Picassom, Slavenka Drakulić

 

Dora i Minotaur - Moj život s Picassom, Slavenka Drakulić naslovnica

Dora i Minotaur – Moj život s Picassom, Slavenka Drakulić

Roman Slavenke Drakulić Dora i Minotaur – Moj život s Picassom, izniman je prikaz dvoje umjetnika i njihovog specifičnog odnosa. Pisan je u prvom licu kao ispovijest glavne junakinje. Sam naslov je ujedno i naslov crteža kojeg je 1937. g. nacrtao Picasso, a koji uistinu dobro opisuje njihov odnos nadmoći i potčinjenosti.

Dora Maar, pravim imenom Henriette Theodora Markovitch (otac joj je hrvatski arhitekt Josip Marković), bila je članica pariškog nadrealističkog umjetničkog kruga, provodila je vrijeme u druženju s mnogim umjetnicima (Paul Eluard, Georges Bataille…). Izgradila je karijeru fotografkinje, i bila poznata i priznata umjetnica, vlasnica ateljea u pariškoj Rue d’Astrog.

U prvom dijelu romana, pratimo njeno djetinjstvo, koje je provela u Argentini, kamo se obitelj preselili zbog očeva posla. Brak njenih roditelja ispunjen je brojnim sukobima i međusobnom netrpeljivošću, te se ona s majkom vraća u Pariz. Fotografiranje je počinje zanimati veoma rano, te postaje instrument njena izražaja.

 

”Kamera mi je dugo služila kao štit od ljudi. Povlačila bih se, skrivala iza nje, a ipak mi je istodobno služila kao sredstvo komunikacije. Ali prema pravilima koja bih ja sama odredila. Fotografska kamera bila je moja osobna čarolija kojom sam pripitomljavala sve što bi se našlo ispred nje. ”

 

Imala je podršku oca, koji joj je i pomogao oko ateljea.

 

‘Vjeruj mi, znam što hoću. Fotografija je moj poziv. Zato što mi fotografski aparat daje mogućnost da ja odlučujem. Zar ne razumiješ da mi je važno biti ona koja proučava druge, a ne ona koju proučavaju drugi? Fotografija mi omogućuje ne samo da vidim stvarnost kako ja to želim, nego i da kreiram novu. ”

 

Radila je brojne reportaže i editorijale, bivala sve cjenjenija, a onda je na njen put kročio Picasso, što se konačno odrazilo na njenu umjetnost, a poglavito njen život. Pod njegovim utjecajem i na njegov nagovor vrlo brzo napušta fotografiju, koju on nije smatrao umjetnošću. Bez tog svog instrumenta, malo po malo, počinje gubiti i sebe. Autorica u jednom intervjuu povodom izdavanja knjige kazuje kako kroz lik Picassove muze piše o ženama koje odustaju od sebe. Taj je proces doista detaljno i jasno prikazan, čitatelj ima uvid u brojne nijanse odnosa i njegovih aktera. Dora kao umjetnica i Dora kao osoba, potpuno pada pod utjecaj Picassa.

 

”Izbjegavam poistovjećivati umjetnika i njegovo djelo. I baš zato što sam ih mnoge poznavala, vidjela sam kako se zanimljiv umjetnik može odvratno ponašati. Bolje je ne poznavati umjetnike, niti išta o njima znati. Uvijek će te razočarati. To, naravno, vrijedi i za Picassa, ali i za mene!”

 

Picasso je sve oko sebe gledao kao modele

 

Picasso je sve oko sebe gledao kao modele, objekte koje je crpio u svrhu svog stvaralaštva. Njegov jedini interes i njegova jedina ljubav bila je njegova umjetnost. U romanu pratimo njihov odnos, njegov nastanak, razvoj i propast. Dorina ispovijest dijelom bivaju prisjećanja na psihoanalizu i odgovori na pitanja njena terapeuta i prijatelja Jacquesa Lacana. Osim ljubavnog, Doru i Picassa je vezao i suradnički odnos. Naime, poznato je da ga je ona nagovorila na čuveno djelo Guernica, čije je stvaranje dokumentirala svojim fotografijama.

 

”Malo smo govorili. Moje je oko pratilo njegovu ruku u savršenoj harmoniji, u usklađenom ritmu, u tišini, da ne ometamo koncentraciju jeno drugome. ”

 

Završetkom te suradnje polako se kidaju spone koje ih vežu, iako ga Dora očajnički nastoji vezati uz sebe. Njihov rastanak teško podnosi. Kasnije se povlači u privatnost svog stana, izolirajući se i od najbližih prijatelja i tako provodi preostale godine svog života. Malo je slikala, a fotografiji se, nažalost, nikad nije vratila. Pokušala je mir i stabilnost pronaći u vjeri. Pripovjedačica svoju ispovijest tka veoma precizno, upućujući čitatelja u složeno stanje likova i odnosa.

 

”Opet se vraćam na oko: nisam vidjela jer nisam više imala čime gledati. U toj vezi izgubila sam instrument uza gledanje, fotografsku kameru, svoje oko, oko kamere. Između mene i njega, s moje strane, nije stajalo ništa. Između njega i svijeta, njega i svake pojedinačne osobe pa i mene, stajalo je platno. Dok smo se kupali i vodili ljubav, dok smo jeli i spavali, šetali uz more ili razgovarali, ja sam bila Dora, ali on nije bio Pablo, nego Picasso. U tome je bila bitna razlika između nas koja mi je promijenila život. Sve i da je Picasso želio biti Pablo, on to nije mogao. Već od djetinjstva postojao je samo u funkciji svoje umjetnosti.”

 

Slavenka Drakulić novinarka je, književnica i publicistkinja. Objavila je brojna djela, od kojih su neka prevedena na više od dvadesetak jezika. Završila je studij komparativne književnosti i sociologije. Pisala je za Start i Danas, te brojne inozemne časopise i novine (The Nation, The New Republic, The New York Times Magazine, The New York Review Of Books, Suddeutsche Zeitung, Internazionale, Dagens Nyheter, The Guardian, Eurozine).

Objavila je romane Hologrami straha, Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema, Frida ili O boli i optužena. Njena publicistička djela su Smrtni grijesi feminizma, Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali,Balkan Express, Cafe Europa, Oni ne bi mrava zgazili, Tijelo njenog tijela i Basne o komunizmu.

 

Hrvatsko izdanje

fraktura_s182x30 Dora i Minotaur – Moj život s Picassom

 

 

Ovaj autorski tekst zajednički je financiran od strane CitajMe.com i Udruge za zaštitu prava nakladnika ZANA

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
The Racketeer, John Grisham cover
The Racketeer – John Grisham

Impresija Odavno želim da počnem da čitam i na engleskom, ali priznajem nije mi išlo lako. Ovo je prva knjiga...

Close