Djevojke, Emma Cline naslovnica

Djevojke – Emma Cline

Impresija

Djevojke, Emma Cline naslovnica

Djevojke, Emma Cline

Kad je ovaj roman tek izašao, nisam bila nešto posebno zainteresirana za njega i nisam mislila da ću ga ikada pročitati jer nije zvučalo kao nešto što bi mi se svidjelo, ali nedavno sam naišla na njega u knjižari i odjednom sam dobila ogroman poriv da ga pročitam, ni sama ne znam točno zašto.

Djevojke je roman o Evie Boyd, četrnaestogodišnjakinji koja, kao i sve ostale djevojke (jer znam da četrnaestogodišnjakinje mrze kad ih se oslovljava s djevojčice), žudi za prihvaćanjem. Evie to prihvaćanje i osjećaj pripadanja pronalazi u komuni koja je, kako kaže opis na poleđini, inspirirana kvazihipijevskom komunom Charlesa Mansona odgovornom za seriju brutalnih ubojstava 1969.

Vidim zašto su Djevojke stekle toliku slavu i zašto svi pričaju o ovoj knjizi. Lik Evie Boyd bolno je realističan i u nekim trenutcima vidjela sam četrnaestogodišnju sebe u njoj. Emma Cline fantastično nam je dočarala kako je to odrastati, pokušavati se uklopiti i ne znati što točno želiš, ali svejedno željeti. Bez obzira bila radnja smještena u 1969. Ili u današnje vrijeme, četrnaestogodišnjakinje su i dalje iste, i dalje žele isto – uklopiti se, a ponekad (nažalost sve češće) odabiru pogrešan način da to i postignu.

Nažalost, od Djevojaka sam očekivala puno više. Kako mi je opis knjige obećao Charlesa Mansona i brutalna ubojstva, očekivala sam Charlesa Mansona i brutalna ubojstva. Pogađate, ništa od toga. Kroz cijelu knjigu apsolutno se ništa ne događa, već samo pratimo Evie na njenom putu odrastanja, što bi bilo u redu da je to jedino što mi je bilo obećano. Ipak, kroz cijelu knjigu osjeti se taj nagovještaj nečeg strašnog, nekakvog groznog ubojstva pa sam tako očekivala da će glavna fabula biti upravo to – brutalna ubojstva koje je komuna počinila.

Ne. Dogodi se jedno ubojstvo (točnije, jedan događaj, četvero mrtvih) i to nakon više od 200 stranica knjige, a onda puf, knjiga je gotova. Potpuno razočaranje. Ali čak bih i to nekako probavila da mi većina knjige nije bila tako grozno dosadna. Dobro, bilo je dijelova kad mi je bilo zanimljivo čitati o Evie, ali što je knjiga dalje odmicala bila mi je sve napornija i sve sam manje željela nastaviti čitati o njoj.

Eto, toliko od mene o Djevojkama. Nisu mi sjele, očekivala sam puno više i ostala razočarana. Ne kažem da knjiga nije dobra jer jasno vidim poruku ove knjige, vidim što želi reći i zašto je važna, vidim čak i zašto ju toliko ljudi voli, ali nisam uživala u čitanju, nažalost.

Comments

comments

Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Kameno srce, Renate Dorrestein naslovnica
Kameno srce – Renate Dorrestein

Impresija Već sam nekoliko puta pokušao napisati ovu impresiju. No svaki puta nakon nekoliko redaka moj pokušaj završi sa Delete...

Close