Deborah_Harkness_s274x274

Deborah Harkness

„Nikad nisam očekivala da će netko pročitati moju knjigu, jedino za što sam se zanimala je da uživam dok ju pišem na ljetnom odmoru“

deborah_harkness_s500x333Američka spisateljica Deborah Harkness ovih je dana posjetila Zagreb kako bi se družila sa svojim hrvatskim obožavateljima na Interliberu. Ova profesorica povijesti na Sveučilištu Sjeverna Kalifornija, započela je svoju karijeru knjigom ‘Razgovori Johna Deena s anđelima’ koja obrađuje neobičnu i zanimljivu temu kako je osoba iz doba renesanse dobila odgovore na pitanja o svijetu i prirodi okrećući se magiji. Uz svoj enološki blog, prije šest je godina, razmišljajući o popularnosti priča o vampirima, postavila sebi pitanje – ako vampiri uistinu postoje, što rade kako bi zaradili za život?

Rezultat razmišljanja trilogija je All Souls (Otkrivane vještica, Sjena noći i netom izdana Knjiga života) koja je ovu autoricu učinila svjetski poznatom, a njezine su knjige zauzele sve svjetske ljestvice najprodavanijih naslova.

Harkness, koja za sebe kaže da je profesorica danju, vinska blogerica navečer te romanopisac noću, u dužem razgovoru za CitajMe ispričala nam je, između ostaloga, svoje dojmove o Zagrebu, kako je kao povjesničarka krenula pisati fikciju te kako objašnjava inflaciju jakih ženskih glavnih likova u književnosti.

Rea Budić: Jeste li prvi put u Hrvatskoj? Kako Vam se sviđa Zagreb, imate li kakva očekivanja osim dobrog provoda?

Deborah Harkness: Volim Zagreb, baš sam bila u šetnji vani i prekrasno je – boje zgrada, lišća i samo svjetlo grada. Kada god putujem osjećam se kao da tražim mjesto za snimanje filma, odmah zamišljam koje likove bih mogla smjestiti u Zagreb i što bi se moglo dogoditi. Sinoć sam prvi put čula za Gričku vješticu, te sam umjesto spavanja istraživala i čitala sve moguće o tome. Upravo u tome je čar, nikad nemam neka posebna očekivanja nego pokušavam biti otvorena za sve što mi Zagreb ima za ponuditi.

Ostri predmeti KORICE v2S prvom knjigom ste doživjeli svjetsku slavu, osjeća li autor da piše knjigu koja će biti hit ili kod pisanja nema objektivnosti – sve vam se čini najbolje na svijetu?

Nikad nisam očekivala da će netko pročitati knjigu, jedino za što sam se zanimala je da uživam dok pišem, primjerice na ljetnom odmoru. Nikad, nikad i nikad ne bih mogla zamisliti da ću jednog dana sjediti ovdje s tobom. To je nevjerojatno, baš dok sam šetala razmišljala sam o tome, kako je neočekivano i prekrasno što sam tu, u Zagrebu.

S obzirom da ste povjesničarka, kako ste odlučili napisati mističnu fikciju, postoji li neka veza između povijesti i znanosti s misticizmom?

Specijalizirana sam za povijest alkemije, astrologije i mistike za koje su ljudi mislili da je znanost, a koje su znanstvenici tijekom godina izgurali. Za mene je to bio odličan način da izrazim sve što znam o povjesničarima i mistici, jer smatram da ljudi, iako misle da znaju što je točno astrologija i alkemija, zapravo ne znaju mnogo.

Vjerujete li uistinu u vampire, kako objašnjavate njihovu stalnu popularnost među publikom – vječni život ili nešto drugo?

Pokušala sam ih opisati što realističnije jer, iako nisam upoznala nijednog, pokušavam biti otvorena za njihovo postojanje. Ne znam zašto su toliko popularni – možda nas privlači nemogućnost starenja. I vjerujem da ljude zanima kako je bilo prije tisuću godina ili kakvih će biti sljedećih tisuću godina, pa je figura vampira jedna vrsta poveznice ljudi sa prošlošću i budućnošću. Stvarno ne znam zašto su nam zanimljivi, ne samo vampiri, nego i vještice i razna druga mistična bića. Netko će za dvije tisuće godina morati napisati knjigu o tome što nas je u početku 21. stoljeća toliko privlačilo mistici. Većinom uvijek shvatimo stvari nakon nekog vremena, teško je to postići usred događanja.

Tko je bio Elias Ashmole i zašto temeljite novelu baš na rukopisu Ashmole 782?

To je odlično pitanje, Elias Ashmole je bio engleski učenjak i kolekcionar u 17. stoljeću. Bio je jedan od onih ljudi koji su zainteresirani za ama baš sve, nije ga bilo briga što skuplja. Sakupljao je svašta – knjige, antičke skulpture ili bilo kakvo umjetničko djelo – i sve ih vraćao nazad na Oxford Sveučilište, u muzej, gdje se nalaze i danas. Bilo je toliko stvari da su morali neke knjige staviti u knjižnicu jer nije bilo mjesta. Dok sam istraživala, saznala sam da je imao više od tisuću knjiga i rukopisa o alkemiji, te sam provela godine čitajući ih. Nikada ne bi imali toliko informacija o alkemiji bez njega, upravo zato što je, za razliku od ostalih ljudi, čuvao svašta. I nakon toliko godina provedenih u čitanju tih rukopisa, bio je jedan koji je nedostajao – rukopis Ashmole 782. O njemu znam isto koliko i ti: samo broj i ime. Nitko ne zna gdje je već 1500 godina, a i nitko ga ne traži. Stoga se moglo dogoditi da su ga stavili na pogrešnu policu i čeka dan da ga se pronađe. Uglavnom, dok sam pisala, razmišljala sam može li biti kakve poveznice s vampirima, i palo mi je na pamet da iskoristim baš taj izgubljeni rukopis.

Sjena noci KORICA_mala meka.inddJeste li namjerno bazirali trilogiju na mjestima i povijesnim događajima koji nisu toliko poznati javnosti?

Provela sam toliko vremena u prošlosti da uvijek razmišljam o događajima koji su se dogodili „malim“ ljudima, koji nisu velika gospoda, kraljevi i kraljice. I htjela sam upravo to uvrstiti u knjigu, jer iskreno, nitko od nas ne bi bio kralj ili kraljica u prošlosti, nego bi bili obični ljudi. Volim ubacivati male detalje iz prošlosti baš jer ih nitko ne zna.

Pisanje u nastavcima prava je moda, nakon što ste završili trilogiju, planirate li ponoviti nešto slično ili je gotovo s pisanjem u nastavcima?

Ne vjerujem da ću više ikad napisati trilogiju jer ju je jako teško završiti. Jedno je reći da ćeš nastaviti pisati i ne znaš kad ćeš stati. Ali imati plan i napisati tri knjige, ne četiri, sedam ili devet, nego tri, jako je teško. Volim proizvoditi nove likove , ali ako ih bude previše, knjiga postane komplicirana i teško ju je završiti. Zato, kad sam počela, mislila sam da pišem jednu knjigu koja ima početak, sredinu u prošlosti i kraj u sadašnjosti. Ali, kad sam dostigla 400 stranica tek početka, shvatila sam da pišem trilogiju. Vrlo sam sretna što sam je napisala, ali vjerojatno neću više, stvarno je preteško. Odmah sam znala kraj knjige, ali nisam uvijek znala kako će teći radnja. Primjerice, kada bi odlučili otići u Dubrovnik, ne znamo odmah točno vrijeme kad ćemo stati na ručak. Tako je i s pisanjem, znala sam kraj, ali ne i svaki zaokret u knjizi.

Koje ste radove drugih autora slične tematike pročitali i mogli biste preporučiti?

Jedna od mojih najdražih autorica u 20-im godinama bila je američka spisateljica Ann Rice. Napisala je seriju knjiga o vješticama i seriju knjiga o vampirima. Počela sam čitati njezine knjige o vješticama, i smatram da je odlična. Njezine su knjige tamne i mračne sa vampirima starim tisućama godina i upravo je to utjecalo na moje likove. Svi misle da je Sumrak saga ta koja je utjecala na moj rad, no to nije istina. Bila sam zauzeta povijesnim knjigama pa je nisam stigla ni pročitati, iako nemam djece.

Seksualna tenzija koju polako razvijate među glavnim likovima (Diana i Matthew) iznimno je intenzivna – obično su seks i seksualna privlačnost prikazane banalno i površno?

Svi su od početka znali da će Matthew i Diana završiti skupa, pa mi je bilo bitno prikazati kako se njihov odnos razvijao. Nisam htjela da to ispadne klasičan ljubavni trokut, željela sam da bude realističnije. A to je dosta teško s obzirom da se ne zna kako će se slagati kasnije. U početku je sve odlično, ali onda dođe do onog „ne sviđa mi se tvoja najbolja prijateljica“ ili „tvoja majka me ne podnosi“, i to su stvari na koje sam stavila fokus, jer su upravo to stvari koje vezu čine teškom. A druga stvar je ta da i Matthew i Diana imaju mnogo tajni, tako da je dosta teško imati iskrenu vezu.

Je li slučajnost da je sve više jakih ženskih glavnih likova u književnosti, posebno za mlađu publiku?

Ne smatram da je to slučajnost, ali je definitivno odlična stvar, iako mi se čini da se često želi prikazati savršene djevojke s jakim karakterom. Ne smatram da se mora biti savršen da bi bio jakog karaktera. Ljudi mi često kažu da ih Diana izluđuje jer donosi dosta glupih odluka iako je profesorica, a ja im često odgovaram: „A tko ne donosi?“. Smatram da ljudi žele da ženski glavni lik ne bude kao mi, da budu neustrašivo savršene, bez pogrešaka. Pomalo kao Barbie, više nije ni to dovoljno, nego se traži da žena bude inteligentna, fizički privlačna, tehnološki savršena. A ja mislim da je bolje kada prikazujemo snažne likove unatoč svim manama i pogreškama koje čine, jer tako dobivamo pravi realni uzor. Najdraži su mi dijelovi knjige gdje poželiš vrisnuti na glavne likove i reći im da prestanu, ali tako funkcionira život.

Knjiga zivota OVITAK_Grey otvoreni file.inddPrimjećujete li razliku u doživljaju knjige u različitim dijelovima svijeta?

Da, većina ljudi obožava to što je Matthew Francuz, ali kada dođem u Francusku ljudi me pitaju zašto? Na to odgovaram da je zgodan, sofisticiran i voli dobro vino, a oni me uvjeravaju da nema takvog Francuza. To je recimo nešto što je njima nevjerojatno, a nama se čini posve normalno, poput neke romantične vizije. Kada u Europi pitam tko im je najdraži lik, većina kaže Diana, dok u Americi vole Isabell jer je smatraju kao ženu koja preuzima odgovornost, bez preispitivanja. Ona je, po meni, imala tisuće godina da postane takva Isabell, dok Diana često američku publiku čini nervoznom zbog pogrešaka, ali ipak, s vremenom postaje sve snažnija i snažnija.

Postoji li poveznica između religije i mističnih bića?

Naravno, a isto tako smatram da ima veze sa znanošću. U Europi su prije 1500 godina katolički svećenici bili jedini ljudi koji su se bavili znanošću. A opet smo došli do vremena kada se smatra da su crkva i katolicizam protiv znanosti, što nije točno. Za mene je znanost blisko povezana sa religijom i magijom, jer sve se to sastoji od vjerovanja. Recimo, mi vjerujemo u znanost, ako dotaknemo prekidač, vjerujemo da će se upaliti svjetlo, ne trebamo znati gdje su žice. Prije se vjerovalo da će se isto to dogoditi molitvom, a prije toga ako bacimo čini. To je jednostavno drugačiji način vjerovanja gdje se nalazi moć. Smatram da suprotnosti nisu toliko bitne koliko sličnosti. A obećajem ti da će ljudi za tisuću godina pogledati unazad i pomisliti: „Kako smo mogli vjerovati u to?“. Prije tri godine smo mislili da mi kao Homo sapiensi nemamo nikakve poveznice sa Homo neanderthalensisom. A danas imamo DNA dokaz da smo bili povezani s njima. Mi uvijek mislimo da ono što sada mislimo mora biti točno, a povijesno gledajući šanse su male.

Nalazite li i sebe u nekim od likova?

Apsolutno svaki od njih ima dio mene. Matthew dijeli moju strast za vino i zanimanje za znanost, Diane je povjesničarka i bavi se jahanjem, Marcus voli sportske aute i popularnu glazbu poput mene, Emily sprema hranu po mojim receptima, Meriam obožava kaubojske čizme kao i ja, a i ona je lik u koji sam stavila sve svoje neizgovorene misli. Sve ono što ne smijem reći, ona kaže. Smatram da ih upravo to što imaju djelić mene čini stvarnima.

Negdje sam pročitala da Vam je glazba bitan dio života. Kakvu glazbu najčešće slušate, klasično ili nešto moderno te kako je glazba povezana s pisanjem u vašem životu?

Slušam skoro sve, od klasične, preko irske do američke country glazbe. Jedino baš ne volim plesnu glazbu bez riječi, jer jako volim glas u pjesmi. Primjerice, engleski pjevač Sam Smith ima prekrasan glas i stvara romantične pjesme i jučer mi je bio najdraži pjevač – svakog dana drugi. Uvijek slušam glazbu tijekom pisanja, a kada odem u šetnju sa slušalicama, uhvati me kreativnost. Slušam riječi i zamislim kako upravo taj dio savršeno opisuje nekog lika, i onda zamišljam cijelu scenu i događaj pa i razgovor, a kad se vratim kući, počnem pisati.

Dobra boca vina koje biste željeli preporučiti našim čitateljima?

Ima jedno bogato crveno vino iz Španjolske – Tempranillo, Rioja, to je nešto slično vašim odličnim crvenim dalmatinskim vinima. Pomalo je smiješno, kada god pomislim na prvu knjigu sjeti me šampanjca i pjenušavog vina, jer knjiga opisuje zaljubljivanje i sve je „pjenušavo“, druga knjiga me podsjeća na slatko bijelo vino poput Rieslinga jer su u 15. stoljeću sva vina bila slatka, to je bio jedini način da vina ostanu pitka. Za treću knjigu je definitivno savršeno bogato crveno vino.

Photo: Deborah Harkness & Scarlett Freund

Comments

comments

Nema komentara
banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close