Bolest

Bolest svijeta

Bolest svijeta dijagnosticira globalni virus – čovjeka

 

(Sandorf, 2016)

 

Roman Tatjane Gromače Bolest svijeta nije klasičnog romana. Radnja romana je svedena na minimum, stavljena je u vrijeme i događa se na nekom mjestu iz razloga što bez tih minimalnih smjernica priča bi bila besmislena. Minimalizirana radnja, to mjesto i vrijeme koje nisu jasno iskazani, ali su lako prepoznati, su jako bitni za razumijevanje priče, ali dovoljno su po strani da je ne opterećuju. Priča ima i svoju junakinju – pripovjedačicu koja odmah na početku obavještava čitatelja kako joj je stvarnost u kojoj živi tako teška i mučna da joj zbog toga ispada kosa. I tako Gromača otvara dugi solilokvij u kojem pripovjedačica kojoj ispada kosa priča o temama u rasponu od političke situacije u zemlji do vlastitih intimnih strahova i previranja. Ona izbacuje iz sebe ljutnju zbog trenutne društveno političke situaciji u državi koja je opterećena svojom poviješću, ona kritizira društvo koje je okružuje, a koje je krajnje pasivno i živi isprazne živote. Pripovjedačica ubacuje tu i djeliće vlastitog života, njegovu prošlost i sadašnjost, svoja nadanja i strepnje te refleksije o pisanju. Pisanje je njezina slamka spasa, ono što je drži na životu, ono što je spašava da ne poludi. Međutim to pisanje je povremeno jer treba se raditi da bi se preživjelo, a to nije moguće od pisanja. I za mene je ovo najsnažnija tema u romanu, jer promišljajući problematiku pisanja pripovjedačica ujedno daje jednostavan odgovor zbog čega piše, a to je “kako bih uhvatila i osjetila sebe“. Tako ona živi u zemlji i društvu koji je guše, živi život koji nije onaj koji je htjela, ali zbog nekih neiskazanih razloga nije u mogućnosti razbiti krug u kojem se vrti i potražiti sreću negdje drugdje.

Bolest

    Bolest svijeta, Tatjana Gromača

Ona sve duboko proživljava i još jače kritizira. Neke od tih kritika su krajnje osvještavajuće kao primjerice ova o masi: „jedna jedina birtija radi, i u kojoj se okuplja seoska balavurdija, nadmoćno kljucajući u mobitele […] privremeni pokušaj bijega u takozvanu modernost uz pomoć suvremenih naprava koje im na žalost neće pomoći da ne budu ono što uglavnom, u najvećem broju jesu – masa koja će se utopiti i stopiti s masom, s jednoličnosti i nepomičnosti življenja kakvu su zagovarali i njihovi pradjedovi, a od kakve se danas još uvijek skanjuju, nesvjesni da su identični pogledi ugrađeni u njih, […], kao motor unutar brodskog pogona, i da se već kreću i misle po zakonima tog motora, uvjereni da ga negiraju, i da će mu se oduprijeti uz pomoć modernih sprava… (str. 147/148)“.

Jezik pisanja je težak, rečenice duge i ponekad je hod kroz njih mukotrpan, ali čitanje ovog romana koji je lišen svakog dijaloga, koji ima vrlo malo opisa i koji je prepun refleksija je predivno iskustvo. Pisanje je fragmentarno i sve gore navedene teme se međusobno isprepliću tvoreći jednu zanimljivu zaokruženu cjelinu. Bez obzira na kompleksnost pisanja i teme koje muče junakinju, koje ona pokušava racionalizirati ili tek ispričati onome tko je želi čuti, Bolest svijeta nije mučan roman. On je gorko-slatki užitak pun života i kao takav dotakao me više nego što sam očekivala. Jednom kada se pročita, roman kao da zove da se ponovno uzme u ruke i da se polako i s još većom pozornošću iščitavaju pojedini dijelovi.

Drugo čitanje više ne treba biti linearno jer jednom kada se razriješi minorna radnja, ostaju snažna zapažanja, emocije i misli kojima se treba vraćati i koji će sigurno naći put do nekih dnevnika ili virtualnih zidova.

Sandorf logo Domaće izdanje: Tatjana Gromača, Bolest svijeta 

Comments

comments

Prikaze sam počela pisati u studentskom danima, još negdje krajem prošlog stoljeća. Strastvena sam čitateljica, iako smatram da čitam premalo. Obožavam knjižnice, knjižare i sva mjesta gdje stanuju knjige. Moj posao iz snova je biti urednica u izdavačkoj kući.
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
U vodu, Paula Hawkins naslovnica
U vodu – Paula Hawkins

Impresija Malen gradić Beckford kroz koji prolazi rijeka. Rijeka u kojoj godinama umiru žene. Posljednja koja je umrla u toj...

Close