svetlana aleksijevič portrait

Bjeloruskinja Sviatłana Alaksandraŭna Aleksijevič dobila Nobelovu nagradu za književnost

Bjeloruskinja Sviatłana Alaksandraŭna Aleksijevič dobila je ovogodišnju Nobelovu nagradu za književnost.

“Nagradu je zaslužila zahvaljujući svom polifonom pisanju koje je spomenik patnji i hrabrosti našeg vremena”, riječi su kojima je Švedska akademija obrazložila ovogodišnju odluku.

Sviatłana Aleksijevič (67) je 114. dobitnica prestižnog priznanja, a osim po svojim proznim djelima poznata je i po istraživačkom novinarskom radu u domovini.

Rođena je 31. svibnja 1948. u ukrajinskom gradu Ivano-Frankivsku u bjelorusko-ukrajinskoj obitelji, a nakon što joj je otac završio vojnu službu, preselila se u Bjelorusiju, gdje su joj roditelji radili kao nastavnici. Radila je kao nastavnica i novinarka, a studirala je novinarstvo na Sveučilištu u Minsku od 1967. do 1972.

Tijekom rada u listu “Selskaja gazeta” počela je prikupljati građu za djelo “Rat nema žensko lice”, koje je temeljeno na intervjuima sa ženama koje su učestvovale u Drugom svjetskom ratu. Tim djelom je otpočela svoj ciklus “Glasovi Utopije”, u kome je opisala život u Sovjetskom Savezu kroz perspektivu pojedinca.

Članica Švedske akademije preporučila je čitateljima koji ne poznaju rad ovogodišnje dobitnice Nobelove nagrade za književnost da počnu čitanje upravo od njene knjige “Rat nema žensko lice“.

– To je velika knjiga zasnovana na stotinama razgovora sa ženama koje su učestvovale u Drugom svjetskom ratu u Crvenoj Armiji. To je apsolutno briljantna knjiga. Radi se o ženama koje su dobrovoljno išle na liniju fronta, u prilično istim uvjetima kao i muškarci – objasnila je članica Akademije Sara Danius. Ona je dodala kako je bjeloruska novinarka Sviatłana Aleksijevič provela skoro 40 godina istražujući bivši Sovjetski Savez, ali da se njen rad ne tiče povijesti već “nečeg beskonačnog”. Aleksijevič je “mapirala dušu” sovjetskog i postsovjetskog naroda, rekla je Danius.

Sviatłana Aleksijevič portrait

Sviatłana Aleksijevič

Sviatłana Aleksijevič bavila se i posljedicama katastrofe u Černobilu u djelu “Černobilska molitva” (1997), sovjetskom ratu u Afganistanu u djelu “Dječaci od cinka” (1990), kao i dječjim pogledom na rat u djelu “Posljednji svjedoci” (1985). Posljednje djelo iz ciklusa “Glasovi utopije” je “Polovno vrijeme: Raspad crvene žene/čovjeka” (2013).

Zbog svog angažmana često je dolazila u sukobe s vlastima te je dugo živjela u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, a u rodnu Bjelorusiju – gdje su njene knjige bile zabranjene, vratila se 2011. godine. Od tada živi u Minsku, u kome je, pod Lukašenkovom diktaturom, u političkom smislu „persona non grata“. Prvi roman, “Rat nema žensko lice”, objavljen je 1985. i prodan je u više od dva milijuna primjeraka.

Sviatłana Aleksijevič je napisala i tri kazališna komada, te scenarije za 21 dokumentarni film. Dobitnica je mnogih nagrada, među kojima se posebno izdvaja nagrada za mir Udruženja njemačkih nakladnika koja joj je dodijeljena 2013.

Nobelova nagrada bit će joj uručena 10. prosinca u Stockholmu, na godišnjicu smrti osnivača Nobelovih nagrada, Alfreda Nobela (1833-1896), švedskog znanstvenika i filantropa. Uz priznanje Sviatłana Aleksijevič dobija i ček na osam milijuna švedskih kruna (oko 950.000 dolara ili 855.000 eura).

Prema prognozama svjetskih kladionica, Sviatłana Alaksandraŭna Aleksijevič imala je i najveće šanse ove godine dobiti Nobelovu nagradu za književnost.

 

Blic.rs

Comments

comments

Rođen u Sarajevu gdje i danas živim. Volim knjige od najranijeg djetinjstva. Kemičar koji se "gura" u književnost.
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
U vodu, Paula Hawkins naslovnica
U vodu – Paula Hawkins

Impresija Malen gradić Beckford kroz koji prolazi rijeka. Rijeka u kojoj godinama umiru žene. Posljednja koja je umrla u toj...

Close