Aldebaran

Aldebaran

Aldebaran – osvrt na prvi ciklus znanstveno-fantastičnog strip serijala brazilskog autora Léa

 

Tekst: Léo

Crtež: Léo

Korica: Léo

 

Ukratko: Aldebaran – svemirska ljudska kolonija koja je već 100 godina prepuštena sama sebi, i za ljude koji su se nasukali tamo postala je novi dom. Kontakt sa Zemljom je onemogućen, a civilizacija se usred fantastičnog ekosustava razvila u nezdravo totalitarističko društvo. Jednog dana, popraćeno zlokobnim znacima i dolaskom neznanca, malo ribarsko selo postaje poprište velike tragedije, a za nekolicinu preživjelih, početak je to nove avanture koja će također biti obilježena odrastanjem, spoznajom bliskosti i ljubavi i potragom za neobičnim bićem čije metamorfne sposobnosti nadmašuju čak i najluđu maštu!

 

Aldebaran

Aldebaran, Leo (Fibra)

Ako ste aktualni čitatelj, nije vam promakao nedavni izlazak domaćeg izdanja “Antaresa” trećeg ciklusa stripovske trilogije u izdanju Fibre. Ovaj je znanstveno-fantastični serijal južnoameričkih autora već prije nekog vremena našao svoje mjesto u Fibrinoj kolekciji izdanja, pokraj vječito mladog Oesterheldovog “Eternauta“, metasage “Metabaruna” i tehno-odiseje “Tehnoočeva” Alejandra Jodorowskog. Autor se krije pod pseudonimom Léo, pravim imenom Luiz Eduardo de Oliveira. Léov život obilježen je burnom prošlošću, gdje nakon raznih prebjegova iz jedne diktatorske južnoameričke zemlje u drugu 1981. konačno stiže u Francusku s namjerom da radi stripove. Nakon niza raznih kolaboracija na tuđim serijalima 1993. ostvaruje svoj dugogodišnji san – konačno dobiva šansu objaviti svoj strip! Reklo bi se, i tako je začet Aldebaran. Iako je originalno objavljen u Francuskoj u 5 albuma, Fibra nam kao i obično donosi integralnu verziju. Stavite sunčane naočale, pa krenimo…

U integralno izdanje uključeno je i nekoliko stranica testnih tabli za izdavača i skica kojima je autora testirao dizajn likova. Tu je i nezaobilazni predgovor kojeg je napisao još jedan legendarni francuski autor Moebius. Moebius progovara o Aldebaranu i njegovim sljedbenicima, te o Aldebaranskoj “inicijaciji u tri faze”. Zapravo priča o neuobičajenoj SF priči koja u početnom stadiju nevjerice ulazi na mala vrata i ono najvažnije što nudi je vjerovanje u likove i pustolovinu bez ikakve grafičke kićenosti ili virtuoznosti. A tako će i biti… Pokraj fascinantnog ekosustava pisac će najviše istraživati kroz ljudske odnose, sazrijevanje i razvijanje emocionalne inteligencije koja će omogućiti glavnim likovima da se konačno susretnu s oličenjem naizgled nevjerojatne inteligencije i stvorenjem koje je na samom vrhu evolucijske ljestvice.

Iako nam priča opisuje daleki, Rajski svijet iz udaljenog sazviježđa, Léo zapravo nije ni otišao daleko od svog rodnog Brazila. Ekosustav, klimatski uvjeti, pa čak i političko uređenje vrlo je slično totalitarističkoj situaciji kakva je vladala Brazilom, barem u vrijeme njegovog života tamo. Brazil većinom prekriva tropska šuma, a s istočne strane nalazi se Atlantski ocean; dok kroz središte zemlje protječe najveća rijeka na svijetu – Amazona. A nemojmo ni zaboraviti najveće i nepregledno močvarno područje na svijetu – Pantanal! Klima je vlažna i vruća, te je kao i Aldebaran tropsko područje. Sve ove lokacije Leo je iskoristio da bi izgradio svoj vlastiti aldebaranski svijet.

 

Političko uređenje koje vlada u Aldebaranu je totalitarističko s naglašenom teokracijom i militarističkom diktaturom. Takav tip uređenja društva budućnosti u SF univerzumu poznato je kao anti-utopija ili distopija, odnosno utopija s manom, s manjkom socijalnih sloboda i militarističkom upravom. Opet u razmatranju ne moramo otići dalje od Brazila. Léo je porijeklom Brazilac i svoju zemlju napustio je zbog diktatorske klime u rodnoj zemlji, da bi sljedeće 1973. godine u zemlji svog egzila, Čileu, opet morao bježati u Argentinu zbog puča vojnog hunte pod vodstvom generala Pinocheta. No, Léo se ipak vraća u Brazil. Sjetimo se, u Brazilu se desetak godina ranije, 1. travnja 1964. godine također desio vojni puč kad je vojna hunta (uz potporu SAD-a) preuzela vlast od demokratski izabranog predsjednika. Brazilom je u 19. st. tri puta vladala diktatura, te nije ni čudno što je prvi izbor za političko uređenje s kojem će se junaci morati sukobiti biti diktatura. Sve je to u nekom smislu nostalgija za domom, koji se Leu čini daleki, a u kojem je proživio najljepše razdoblje života, njegovo odrastanje. Njegov svijet je kolonija/planet Aldebaran-Brazil, a stara Zemlja-Francuska dalek je i isprva nedostižan svijet. Nije uzalud uzeo glavne likove Francuze, i sjetimo se slike s glavnim junacima, ispred Eiffelovog tornja. Aldebaran je neka vrsta Raja, u kojem većim dijelom još vlada majka priroda (koja se valjda prilikom stvaranja dobrano napušila opakih stvari ;)).

 

Dvojica glavnih likova, trinaestogodišnja Kim Keller i sedamnaestogodišnji Marc Sorensen, doživljavaju svoju vlastitu preobrazbu iz albuma u album. Isprva ih muče problem svojstveni svakom tinejdžeru današnjice – buntovništvo, neprilagođenost, ljubav, prva seksualna iskustva, težnja za novim, nedostižnim stvarima poput velikog grada koji izgleda kao obećana zemlja. Emocionalna inteligencija svakim novim izazovom postaje sve veća i zrelija. Općenito je karakterizacija likova ovdje jednostavno sprovedena kroz pustolovinu koja nas vodi s jednog na drugi kraj planete.

 

Flora i fauna, bez obzira što igraju veliku ulogu u priči, one zapravo i nisu dio ideje koju Leo pokušava ispoljiti. Jednostavno su dio nekontroliranog, ali relativno blagog (posebice izgledom) ekosustava koji priječi junacima da dođu do svog ultimativnog cilja. Blago rečeno, svijet je zaista fantastičan. No, ima nečeg još fascinantnijeg, velike nepoznanice – Mantrise – naizgled svemogućeg biće sposobnog mijenjati i vlastitu materiju i svoju okolinu. Mantrisa je duboko ukorijenjena u ekosustav Aldebarana, zapravo kao da je srasla i stopila se s oceanskim dijelom planeta. Formira neobične umjetne oblike, a teško je protumačiti njezine postupke. Želi li taj entitet na taj način komunicirati ili je to također na neki način njezin instinktivni obrambeni mehanizam, ili poziv u pomoć? Tko manipulira s kim? Mantrisina enigma prenijet će dalje u sljedeće cikluse…

 

Léov crtež neki nazivaju atributima krut, plastičan, umjetan što je i točno u nekom smislu riječi, ali je postojan, topao, živih boja i besprijekorno u službi priče. Neki govore o infantilnoj naravi faune koja vlada Aldebaranom, no smatram da je tome zaslužan onaj nostalgični dio Léa za starim dobrim odrastanjem u Brazilu. Crtež karakterizira i prikaz fantastičnih krajobraza, Mantrisinih transformacija koje uvijek poprimaju čudesne svojevrsne geometrijske oblike koji ne postoje u prirodi. Na većini kadrova nema bespotrebnog detaljiziranja, na njima su postojani likovi, jednostavnija scenografija koja sadrži sve što mora imati i ništa više, a ponekad jedan motiv može okupirati veličinu cijele stranice. Boje su iznimno žive, šarenilo doslovno ispunjava albume.

 

Aldebaran nije mjesto gdje ćete tražiti i pronalaziti rješenja na egzistencijalna i duhovno-filozofska pitanja, to je više jednosmjerna pustolovina koju se živi i proživljava, i ne zahtijeva dubokoumno unošenje u radnju. Poruka je tu, totalitarizam jest nemoralan i nezdrav, guši slobodu i ugnjetava na razne načine, no nećete naći bolno direktnu autorovu kritiku društva kroz ideju djela. Čak je i (konačno) rušenje postojećeg poretka obavljeno na kulturan i miran način, a samo požurivanje i neprikazivanje tog momenta (samo tekstualnim spomenom na kraju) pokazuje koliko autor zapravo mari za potencijal ideje koja je mogla biti iznesena kroz priču. Već prema postavkama priča distopijske tematike autori prikazuju svoj fiktivni svijet kao mračnu, degradiranu utopiju najčešće militarističkog uređenja, s paranoičnim ili apatičnim likovima, uljuljkanima u konstantni strah. Cilj distopijske priče je uglavnom ili uništiti distopiju ili pobjeći od nje. Léov prikaz svijeta totalitarizma ipak odiše pozitivizmom i humanošću kod običnih ljudi, likovi će uvijek nalaziti pouzdane prijatelje ili pozitivan novi rasplet. Aldebaran je bio i ostaje Raj, a u Raju nema mjesta za loše stvari, pa čak niti za nesretne krajeve.

 

I da, kao što već rekoh, boje blješte kao sunce. Aldebaransko…

 

P.S. Prve 62. stranice albuma možete skinuti na Fibrinom sajtu: Aldebaran! A evo i službene stranice izdanja: LES MONDES D’ALDEBARAN – LEO!

Comments

comments

Strastveni fan, kolekcionar i skromni obožavatelj stripovske literature, i svega što ima veze s SF-om i fantasyjem. U slobodno vrijeme bavi se urednikovanjem i pisanjem tekstova stripovske tematike na najvećem hrvatskom strip portalu stripovi.com i publikacijama slične tematike, a druga ljubav su definitivno knjige od kojih se nikad ne odvaja.
Nema komentara

Odgovori

banner_printonline_s336x280

POPULARNI POSTOVI

Anketa dana

Hoćete li sudjelovati u nagradnoj igri “Književni izazov 2017”

Naša Facebook stranica

Translate

Translate »
Read previous post:
Osinja tvornica, Iain Banks naslovnica
Osinja tvornica – Iain Banks

Impresija Upoznajte Franka Cauldhamea. Ima šesnaest godina i službeno ne postoji. Živi s ocem koji ga je odgojio i samostalno...

Close
Orgy
Threesome
Creampie
Orgy
Blowjob
Blowjob
Orgy
Threesome
Orgy
Orgy
Threesome